POVIJESNO DRUŠTVO POŽEGA POKRENULO BIBLIOTEKU FRAGMENTI PROŠLOSTI -

POŽEGA – Povijesno društvo Požega pokrenulo je svoju izdavačku djelatnost, kroz „Biblioteku fragmenti prošlosti“ a prva u nizu knjiga objavljena je „Izviđačko zlatno doba - Prvih deset godina razvoja požeških izviđača 1952. do 1962.“, požeškog autora dipl. politologa, Borivoja Zarića, umirovljenog novinara i urednika Požeškog lista. Promocija knjige održana je u knjižnici požeške Gimnazije, pred brojnim članovima Povijesnog društva. 

Sa autorom knjige porazgovarali smo o tome što ga je potaklo da napiše ovu knjigu: - Osjećaj da se dovoljno ne poznaje duh toga vremena, te se i krivo interpretira. Tako sam pročitao posve krive podatke o požeškim izviđačima koji ne odgovaraju istini. Mi smo tada pripadali svjetskoj zajednici skauta koji primjerice danas ima 40 milijuna članova. Vrijeme neposredno poslije rata krasio je opći entuzijazam a i nada da možemo sagraditi bolji, pravedniji svijet. Kroz skaute usvojili smo vrednote poput potrebe stvaralačkog rada, pomaganja drugima, tolerancija i dakako domoljublje i mnoge druge. Mnogi naši tadašnji izviđači bili su visokoobrazovani ljudi.

Zašto ste se odlučili za razdoblje od 1952. do 1962. godine ?
- Prije svega smatram da je to razdoblje snažnog razvoja skautizma u nas koji kasnije nije dosegnut. Zato „zlatno doba“ jer smo 1951. imali 350 izviđača, a 1962. godine 16.500 izviđača u 142 organizacije u Hrvatskoj, a oko 120 tisuća u tadašnjoj državi. U to vrijeme taborovalo je 28 tisuća izviđača u Hrvatskoj a na zajedničkoj smotri na Palama učestvovalo je 5.000 izviđača i skauta iz 19 država. Poljska tada bilježi 1,5 milijuna harcera – izviđača, a u tom periodu i sam sam djelovao kao izviđač.

Kako ste prikupljali podatke iz toga doba?
- Teško i mukotrpno. U arhivima vrlo malo, nešto u arhivu Požeškog lista, iz arhiva prijatelja i dopisivanja s njima te svoje osobne arhive. Nesigurna su bila neka sjećanja jer je prošlo 60 godina od tada. Sedam mjeseci sam intenzivno prikupljao građu a onda još 4 mjeseca obrađivao.

Jeste li na kraju zadovoljni knjigom?
- Kada bilo koji tekst zgotovite i objavite uvijek pomislite da se to moglo još i bolje. No, ukupnim uratkom sam zadovoljan jer krivudajući ipak sam stigao do željenog cilja koji sam si postavio. Bilo je još vrlo zanimljivih sjećanja, podataka šireg hrvatskog konteksta ali vas limitira prostor unutar prihvatljive cijene tiskanja. Bilo je sa mnogih akcija još nekih sjećanja no možda bi to opterećivalo cijeli tekst i izgubila se osnovna nit. Ukratko doista sam zadovoljan i zahvaljujem mojim prijateljima koji su mi pomogli da ovaj tekst učinim vjerodostojnim.

Tekst/foto: Vladimir Protić