MEĐUNARODNI SIMPOZIJ I IZLOŽBA POSVEĆENI JEDINOM HRVATSKO-FRANCUSKOM GENERALU NAPOLEONOVE VOJSKE - 

 PLETERNICA - Marko Slivarić pl. Heldenburški, jedini je hrvatsko-francuski general, rođen u Vrčin Dolu 1762. god., naselju na području Grada Pleternice koji je u spomen na njega organizirao i posvetio jedan Dan uz njegov dan rođenja, te organizirao stručni simpozij, izložbu i postavili turističku dvojezičnu info ploču na ulazu u Vrčin Dol.

Međunarodni simpozij održan je u zajedničkoj organizaciji Grada Pleternice i Veleposlanstva Republike Francuske a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova. U Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica uz zvuke himni Lijepe naše i Marseljeze, pozdravne govore održali su pleternička gradonačelnica Antonija Jozić, zamjenik gradonačelnika grada Gignaca Francois Columbier, otpravnik poslova Francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj Vincent Dalmais, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević a simpozije je otvorila voditeljica službe za zapadnu Europu i nordijske zemlje Ministarstva vanjskih i EU poslova Sanja Novaković.

U Pleternici na simpoziju je boravio i potomak Marka Slivarića, Krešimir pl. Slivarić koji danas živi u Torontu. - Živio sam u Hrvatskoj do 25. godine a sada sam u Kanadi skoro 46 godina. O svom pretku znam sve, mi smo o njemu imali informacije ali se to prije nije govorilo u javnosti. Drago mi je zbog ovoga što se danas održava u spomen na moga pretka - rekao je Krešimir Slivarić.

O životu Marka Slivarića i njegovom rodnom Vrčin Dolu prije više od deset godina intenzivno je počeo istraživati umirovljeni bojnik Mario Kalan koji je glavni inicijator svega što se zbivalo u Pleternici, ujedno je i jedan od izlagača na simpoziju. - Ovo je veličanstven skup i mogu reći da zasigurno takav nikada o tom čovjeku nije bio u Hrvatskoj. Naravno, za njega se znalo i prije i na 100. obljetnicu smrti u Zagrebu je održan sličan skup ali mnogo manji na kojemu nisu prikazani svi ovi dokumenti. U svom izlaganju govoriti ću o onome što se za sada zna o Slivariću ali, za istraživanje ostaje još puno prostora. Sigurno je da je rođen u Vrčin Dolu i da je kršten u župi sv. Antuna Padovanskog. Isto tako, zna se da je imao brata Josipa koji je bio prvi svećenik u župi Sikirevci. Imao je i braću Adama i Aleksandra i sestru Magdalenu no, o njima ima još mnogo prostora za istraživanje - istakao je Mario Kalan.

Na simpoziju i cijelo vrijeme događanja uveličali su i pripadnici povijesnih postrojbi, Frankopanska garda iz Ogulina, Bjelovarski graničari iz Bjelovara, Požeška građanska straža i Trenkovi panduri iz Požege, a bile su izložene i replike uniformi francuske vojske iz vremena Napoleona.

Na ulazu u selo Vrčin Dol uz državnu cestu Slav. Brod-Pleternica zajednički su pleternička gradonačelnica Antonija Jozić i dogradonačelnik Gignaca Francois Columbier otkrili dvojezičnu info ploču s osnovnim podatcima o hrvatsko-francuskom generalu Marku pl. Slivariću.

Na izložbi koja je otvorena nakon simpozija po prvi puta su javnosti izloženi brojni dokumenti iz Francuskog vojnog arhiva, Francuskog nacionalnog arhiva, Arhiva iz Beča, Budimpešte i Zagreba te Muzeja grada Zagreba. Najstariji dokument je plemićki list Martina pl. Slivarića, oca generala Marka Slivarića, te još 21 dokument iz  vremena života generala Slivarića.

 Izložbu je postavio Claude Grbeša, glavni tajnik veleposlanstva Hrvatske u Bruxelles-u zajedno s djelatnicima Gradskog muzeja Požega.

General Marko Slivarić pl. Heldenburški
General Marko Slivarić pl. Heldenburški rođen je u Vrčin Dolu, 12. listopada 1762., u hrvatskoj graničarskoj obitelji. Vojno plemstvo je njegovom ocu Martinu 1772. dodijelila austrijska carica i hrvatska kraljica Marija Terezija zbog vojnih zasluga u ratu za austrijsko nasljeđe i u Sedmogodišnjem ratu. Marko Slivarić krenuo je stopama svojih predaka. Nakon završetka Terezijanske vojne akademije, 1. svibnja 1781. ušao je u službu Austrije kao kadet u drugoj topničkoj pukovniji. Službuje još u Slunjskoj i Otočkoj pukovniji prije nego što je promaknut 1. ožujka 1809. u čin bojnika u Ogulinskoj pukovniji. U travnju stižu francuske postrojbe.

Junački otpor koji je Slivarić pružio Napoleonovim postrojbama nije prošao nezapažen kod maršala Marmonta, vojvode od Dubrovnika i prvog guvernera Ilirskih pokrajina (1809.-1813.), koji ga 1. siječnja 1810. privremeno imenuje pukovnikom Prve hrvatske ličke pukovnije. Odlikovan je časničkim križem Reda Legije časti 28. studenoga 1810. prilikom posjeta Ilirskog izaslanstva, koje je u Pariz došlo položiti prisegu vjernosti caru Napoleonu I.

 Nakon što je potvrđen pukovnikom Prve hrvatske ličke pukovnije odlukom donesenom 20. srpnja 1811., preuzima zapovjedništvo Prve hrvatske provizorne pukovnije 26. listopada 1811. Ta nova jedinica, koja je ustrojena od prvih bojni 1. i 2. (Ličke i Otočačke) hrvatske pukovnije, namijenjena je za vojni pohod na Rusiju. Stoga je 2. siječnja 1812. uvrštena u 1. brigadu 13. pješačke divizije (general Delzons) Talijanskog opservacijskog korpusa, koji 1. travnja 1812. postaje IV. armijski korpus Velike armije pod zapovijedništvom Princa Eugena de Beauharnaisa, potkralja Italije.

Tijekom pohoda, Prva hrvatska provizorna pukovnija citirana je u 10. biltenu Velike armije zbog junaštva u bitci kod Ostrovnog u kojoj je pukovnik Slivarić ranjen. Nakon toga, sudjelovala je u bitci kod Borodina. Hrvatski krajišnici ušli su u Moskvu 14. rujna 1812. i ondje ostali do početka povlačenja. U tom povlačenju, koje se pretvara u katastrofu, istaknula se i u bitkama kod Maloj aroslaveca, Vjazme i prilikom prelaska Berezine.

 Kao nagrada za njegovu odanost Carstvu, Napoleon I. imenuje Slivarića brigadnim generalom 5. veljače 1813., čime postaje najviše rangirani hrvatski časnik za vrijeme Ilirskih pokrajina. Dana 27. ožujka poslan je u Vojnu Hrvatsku da podigne novu bojnu od 1000 ljudi i dovede je u Njemačku. S njom sudjeluje u prvom i drugom vojnom pohodu na Sasku, u sklopu 4. korpusa Velike armije pod zapovjedništvom generala Bertranda.

Nakon bitke naroda u Leipzigu 19. listopada 1813., Slivarić je odveden u zarobljeništvo kao francuski general u utvrđeni grad Ostrogon, Mađarska. No, Austrija ga odbija ponovno primiti u svoje redove u činu brigadnog generala zbog prevelikog iskazanog žara u službi Napoleona. Iz zarobljeništva se u Francusku vraća 15. srpnja 1814., nakon potpisivanja mirovnog ugovora.

 Slivarić ostaje jedno vrijeme bez službe te je privremeno umirovljen. U međuvremenu, Napoleon, koji je pobjegao 26. veljače s talijanskog otoka Elbe i gdje su ga u progonstvo poslali europski monarsi, stiže u Pariz 20. ožujka i ponovno preuzima prijestolje. To je razdoblje „Sto dana", koje će se, nakon njegovog vojnog poraza u Waterloou 18. lipnja 1815. okončati njegovom drugom abdikacijom, 20. lipnja 1815. U tim tjednima, Slivarić je ponovno upućen na službu. Imenovan najprije 23. travnja 1815. u Marseilleu zapovjednikom 2. brigade 24. pješačke divizije, koja je uvrštena u 9. Opservacijski korpus u pokrajini Var, pod zapovjedništvom maršala Brunea, general Slivarić postaje 1. lipnja 1815. vrhovni zapovjednik grada-utvrde Antibesa.

Nakon bitke u Waterloou, Antibes je izložen blokadi austro-sardinijskih postrojbi, koje pod svaku cijenu žele prodrijeti. Ali Antibes, odan kralju Luju XVIII., pruža junački otpor. General Slivarić aktivno je pridonio obrani grada. U potpunoj suglasnosti s lokalnim vlastima, predvođenim gradonačelnikom Francoisom Tourreom i gradskom stražom, spriječio je austrijsku vojsku da okupira utvrdu, što mu donosi duboko priznanje Antibljana. Kao što proizlazi iz jednog vojnog izvješća, mudrim spojem opreza i čvrstine uspio je zadržati utvrdu u rukama kralja te izbjeći sve zamke koje su mu stranci neprekidno postavljali. Naime, Austrijanci su mu nudili čak i reintegraciju u carsku austrijsku vojsku u čin brigadnog generala ako bi ih pustio u utvrdu, što su mu bili odbili 1813.

Zbog njegove odanosti, francuski kralj Luj XVIII. uzdigao je 1816. grad Antibes na čast „Zaslužnih gradova Kraljevstva" i dodijelio mu njegovo geslo „Fidei servandae exemplum, 1815" (Primjer uzorne odanosti, 1815.), dok je jedan mramorni spomen-stup podignut 1818. na glavnom trgu Antibesa, kako bi se održalo trajno sjećanje na domoljublje Antibljana.

 General Slivarić je, međutim, smijenjen 7. rujna 1815. kako bi se saveznim austrijsko-sardinijskim snagama oduzela svaka izlika za usporavanje povlačenja iz Provanse. Umirovljen kraljevskom odlukom od 18. listopada 1815., borio se s francuskom vojnom administracijom do kraja svoga života, tražeći uzalud da mu isplati novčane naknade zbog materijalnih gubitaka koje je pretrpio u vojnim pohodima na Rusiju 1812. i na Njemačku 1813, kao i nagradu za pohod 1815., kada je bio zapovjednikom utvrde Antibesa.

Njegovo ponašanje u Antibesu ne ostavlja mu nikakvu nadu da se vrati u Hrvatsku. No, omogućilo mu je da dobije francusko državljanstvo 8. listopada 1817. i da može ostati u Francuskoj, za razliku od brojnih drugih stranih vojnika koji nisu uspjeli steći francusko državljanstvo i ostali bez francuske vojne mirovine. Ostatak svog života provest će u Gignacu (departman Hérault) na jugu Francuske, gdje je živio do svoje smrti, 27. kolovoza 1838., sa svojom kćerkom Henrietteom, udovicom jednog Francuza. Njegova supruga Antoinette, koja je preminula prije njega, živjela je u Karlovcu, u Vojnoj krajini, te nikada nije napustila Hrvatsku.

 Povodom 170. obljetnice njegove smrti, na inicijativu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Francuskoj, 15. rujna 2008. otkrivena je spomen-ploča na kući u kojoj je živio i preminuo, a na gradskom groblju podignut spomenik u njegovu čast. Također, jedna aleja preimenovana je po njemu, pridonoseći tako kod stanovnika Gignaca održavanju sjećanja na ovog vrsnog generala i na osobita junačka djela Prve provizorne hrvatske pukovnije, koja je pod francuskom zastavom, dijelila slavu francuske vojske.

 Na izložbi su izloženi nikad do sada prikazani izvorni dokumenti o životu generala Slivarića, koji većinom potječu iz Francuskog vojnog arhiva (Service Historique de la Défense) i Francuskog državnog arhiva (Archives nationales). Kako nema njegovog portreta, zaštitni znak izložbe je crtež koji prikazuje generala Slivarića u odori francuskog brigadnog generala, djelo Darka Pavlovića, jednog od najboljih hrvatskih vojnih ilustratora. Prikazan je i plemićki list njegova oca Martina, koji je dio stalnog postava Muzeja Grada Zagreba, kao i replike dokumenata iz gradskih arhiva Antibesa i Gignaca. Izložbu uveličavaju i 4 replike odora hrvatskih pukovnija koje su se borile u francuskoj Velikoj armiji: Prva hrvatska provizorna pukovnija, Dalmatinska kraljevska pukovnija, Istarska kraljevska bojna i Hrvatska husarska pukovnija. Replike, među kojima je i ona odore koju je nosio Marko Slivarić kao pukovnik, izrađene su povodom 200. obljetnice utemeljenja Ilirskih pokrajina, a u njima su, 14. listopada 2009. u Parizu, veterani Domovinskog rata nastupili na središnjoj ceremoniji održanoj pod Slavolukom pobjede, uz simbolično obnavljanje plamena na grobu Neznanog junaka.

 Život generala Slivarića najbolje ilustrira jake hrvatsko-francuske povijesne veze. Rođen kao Hrvat, umro je kao Francuz. Uz slavnog hrvatskog kipara Franju Vranjanina, čija se djela nalaze širom Francuske, od Marseillea, preko Avignona, gdje je preminuo oko 1502. godine, do Pariza, general Slivarić najistaknutiji je Hrvat koji je preminuo i pokopan na francuskom tlu.

 Dvojezična hrvatsko-francuska izložba naglašava upravo dvostruku pripadnost generala Marka Slivarića pl. Heldenburškog Hrvatskoj i Francuskoj te pridonosi afirmaciji hrvatsko-francuskih povijesnih odnosa. Svrha joj je također izvući iz zaborava generala Slivarića i upisati zauvijek njegovo ime u europsku vojnu povijest koju je obilježio. (Claude Grbeša)

Tekst/foto: Vladimir Protić