LIČKO ZAVIČAJNO DRUŠTVO „VILA VELEBITA“ I POŽEŠKI OGRANAK MATICE HRVATSKE -
POŽEGA – Zajedničkom aktivnosti Ličkog zavičajnog društva „Vila Velebita" iz Požege i Matice hrvatske Ogranak Požega u Velikoj vijećnici Požeško-slavonske županije predstavljena je knjiga Tomislava Žigmanova „Bunjevački Put križa“. Predstavljanju u prepunoj vijećnici kao uvod slijedilo je izvođenje nekoliko pjesama, od kojih jedna o bunjevačkim Hrvatima u izvođenju Mješovitog pjevačkog zbora Vila Velebita pod ravnanjem Monike Sakač.
Tomislav Žigmanov, prof. filozofije, hrvatski je književnik i publicist. Živi i radi u Subotici kao ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a od 10. mjeseca prošle godine je i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine. Do sada je objavio slijedeće: Raskrivanje (o svijetu i životu), Subotica 1998; Iza efemerija svakodnevlja, Subotica 2001, Zagreb 22002; Bunjevački blues, Subotica 2002, Subotica 22003; Bez svlaka mraka, Subotica 2005; Bibliografija Hrvata u Vojvodini 1990–2002.(prinosi), Pula 2005; Hrvati u Vojvodini danas – traganje za identitetom, Zagreb 2006;Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome, Zagreb 2007; Prid svitom: saga o svitu koji nestaje, Čikerija – Osijek 2008; Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice (suautor), Subotica 2009; Osvajanje slobode: Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000, Subotica 2011; Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja: studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskog zagraničja, Pečuh 2012; te Bunjevački Put križa, Subotica 2013.
Kako je došao na ideju napisati ovakvu knjigu, Žigmanov je rekao: - To je djelo narodne književnosti koje ima jasnu strukturu i čvrstu formu, koji zavičajnu književnost bunjevačkih Hrvata, prostora iz kojeg dolazim, je relativno razvijena. Prostor iz kojega dolazim od druge polovice 19. st. pa sve do danas se usudilo pisati puteve križeva. Ja sam ga pokušao staviti u kontekst povijesnog iskustva jednog običnog čovjeka, pripadnika same hrvatske zajednice tamo, na koji on način iskušava, doživljava, promišlja, 
prepoznaje u vlastitom iskustvu u povijesnom sjećanju, muku gospodina Isusa Krista. U tom tekstu ono je specifično i izdvaja se nekom svojom značajkom od drugih a njome sam htio pokazati da ono što je doživio Isus u toj svojoj velikoj muci može se prepoznati i u životu svakog čovjeka, naravno ne u tom obimu i tom dramatičnom završetku, ali padati i motiv suđenja nevinom, pomoći od nepoznatih, trpnje nezaslužene boli, u slici svakog čovjeka može se naći. Bio mi je to izazov prikazati u sudbini i staviti u povijesni kontekst i približiti teologiju koja je nekada daleko, iskustvu običnog čovjeka – kaže Žigmanov na predstavljanju knjige koja je ispunjena mjesnim topografskim i etnografskim sadržajima, a muku kao paradigmu Križnoga puta sagledava u kontekstu iskustva bačkog Hrvata koji hodajući kroz postaje reflektira u dijalogu s Isusom i o njegovom muci i ono što je on kao čovjek i kao narod kojem pripada i danas proživljava.
Kao najtežu postaju Žigmanov je istakao postaju stalnog nestajanja, jer još 1961. godine u Vojvodini je živjelo 157.000 Hrvata, a danas tek 47.000 Hrvata. – To znači da je za 50 godina broj Hrvata smanjen za dvije trećine, a te brojke i dalje padaju. nama je tamo teško osmišljavati bilo kakve programe usmjerene na budućnost, jer je broj onih koji dolaze iza nas daleko manji od broja danas. U tom kontekstu je izazov na koji način sa tim manjim brojem i tim stalnim iskustvom nestajanja graditi pozicije perspektive, ne više za nas nego za one koji dolaze – kaže Žigmanov koji u knjizi tekstom prati fotografije križeva Augustina Jurige, snimljenih u okolici Subotice, kao i crteži postaja Antuna Rudinskog. Na preko 100 stranica ove knjige, ujedno i molitvenika molitvenika uz tekst 14 postaja Puta križa nalaze se tekst i napjev po Lajči Budanoviću koji je po sjećanju zapisala Đula Milodanović, a notirao je Vojislav Temunović, rječnik manje poznatih riječi koji je sastavila Maja Buza, te mjestopisi objavljenih fotografija križeva. O knjizi su govorili prof. dr. sc. Mario Bara na temu Bunjevci – usponi, padovi i identitetski lomovi a o autoru prof. dr. sc. Josip Fajdić.
Tekst/foto: Vladimir Protić
