POŽEŠKA GRADSKA KNJIŽNICA UGOSTILA SPISATELJICU PREVODITELJICU I PJEVAČICU -
POŽEGA – Rijetko koji od gostiju napune Gradsku knjižnicu i čitaonicu u raznim književnim susretima, a jedna osoba ju je doslovno prepunila. Gošća književno-glazbene večeri bila je Mirela Priselac Remi, spisateljica, prevoditeljica i pjevačica grupe Elemental. Požežanima se predstavila s jednom vrstom svoje tihe poezije, koju piše posljednje tri godine, a koja je jako različita od one glasne poezije koju izvodi s grupom Elemental. Inspiracija u tome svakako joj je bila poezija Arsena Dedića. Nije joj to svakodnevica i rekla je da ima malu tremu prilikom čitanja jer sada je sama, nema grupe uz sebe, pa je povela klavijaturistu Elementala. Nije prvi puta u Požegi, jer je gostovala nekoliko puta u Bestu i na glazbenom festivalu DOF. Za Požežane je izvela i nekoliko skladbi koje se nalaze na budućem albumu.
Trenutno snimaju posljednje vokale za sedmi album koji treba izaći početkom godine. Ako se potrudiš takav će ti biti i ishod, kaže Remi koja misli da je nekim žanrovima možda lakše doći do slušatelja, no to ne znači da bi svi onda morali raditi takvu vrstu glazbe. Dobro plivaju i razni alternativci u glazbi. – Ako se baviš alternativom, moraš prihvatiti činjenicu da se baviš još nečim, što će ti osiguravati egzistenciju, a to će ti biti šlag na torti, i neka točka na i.
Kako je počela s glazbom, što joj ona znači Remi nam je vrlo jednostavno opisala – Uvijek je početak težak jer izabireš neki svoj put. Ja sam se u početku morala susretati sa nekim latentnim šovinizmom jer u hip hopu je više dečki, ali s druge strane kad gledaš i u drugim bendovima su uglavnom svirači muškarci a žene vokali. U nekim svojim formativnim godinama otkrila sam rap muziku i tu se za mene sve promijenilo, shvatila sam da kroz taj način izražavanja mogu napisati nešto iscrpno i detaljno što će uglazbljeno trajati tri i pol minute, a puno toga reći. Prijelomni trenutak je bio kada sam upoznala kolegu Shota iz Elementala, odmah smo kliknuli i počeli stvarati muziku. Kasnije je sve nekako krenulo, nismo o tome previše razmišljali. U životu nikada nisam iskoristila rečenicu da ja gradim svoju karijeru. Mi smo jednostavno radili muziku i evo došli smo do toga da snimamo sedmi album – kaže Remi koja dodaje da ne voli ništa ukalupljeno ali i da u svojim pjesmama rado afirmira žene i problem njihove ravnopravnosti. O tome su posebno progovorili u pjesmi koja kaže „Ovo nije svijet po mojoj mjeri“, dakle po mjeri žene.
- Mi smo na svakom svom albumu imali barem jednu afirmativnu pjesmu za žene, onako direktno. Postoji na svakom albumu puno njih koje su zaista afirmativne za ženu i bave se problematikom spolne ili rodne ravnopravnosti. U pjesmi „Po mojoj mjeri“ to je najviše izraženo. Moja želja i korijen odakle je ta pjesma nastala, i zašto je uopće tu, jer smatram da je pitanje spolne i rodne ravnopravnosti nešto čime se ne bavimo dosta i neke stvari možda uzimamo zdravo za gotovo. Ovo je ipak jedna patrijarhalna država u kojoj to treba biti ako ne goruća tema, onda svakako među top pet. Žene u većini slučajeva ako se i nađu u nekom slučaju nasilja, ne žele o tome priznati, jer su naučene da moraju biti fine, drage, krotke, moraju tuđe interese staviti ispred svojih interesa. Kad se i dogodi nasilje one ne žele reagirati jer ih društvo nije naučilo da mogu reagirati. To pitanje srama je dosta prisutno, a i pitanje je kako će društvo reagirati kada se žena oglasi o tom nasilju. Prvo će okriviti nju a tek onda napadača. Češće ćete čuti što si se obukla tako usko, ti si sigurno izazivala, što je u 99% situacija potpuno neistinito.
Kakav je doista položaj žena u Hrvatskoj danas?
- Mislim da je to stvar i problematika na kojoj se treba puno raditi. One su na nekom dobrom putu, ali postoji još puno posla za nas koji se aktivno ili pasivno deklariramo kao aktivisti. Što se mene tiče to je goruće pitanje, jer se borim kroz neko kritično djelovanje, kroz muzičke ili građanske udruge, ali i kroz rad s bandom. To nije dovoljno i uvijek misliš da možeš i trebao bi više. Tko zna što budućnost nosi i gdje bi se ja i osobno mogla više aktivirati. Uvijek krećem od sebe, što ja mogu svojim primjerom učiniti, jer razmišljam, ako ja mogu dati snagu i inspiraciju da i drugi djeluju. Svi smo mi male osobe i svojim djelovanjem i zajedničkim snagama možemo djelovati, a svi od nečega moramo krenuti.
Da li je Remi feministica ili samo aktivistica koja se zalaže za ženska prava?
- Ja sam emancipirana žena koja ne volim nikakve nazivnike, pa tu nomenklaturu feministice odbacujem. Moje djelovanje bi se moglo tako opisati, jer za mene je bolje da se ne deklariram u tom smjeru, jer još uvijek u našem društvu feminizam ima stigmu negativnog. Ne bi htjeli da se to protumači kao nekakva babuskara koja se tamo bori za nekakve gluposti, jer ja sebe deklariram kao emancipiranu ženu koju opsjedaju neke teme i na kojima želi raditi. Pred Hrvatskom je dugačak put i naša demokracija je mlada i još imamo jako puno za učiti i na političkoj i na društvenoj sceni.
Žene u politici, imaju li svoje mjesto ili su tamo više kao ukras?
- Nažalost je to takvo mišljenje, jer čini mi se da su žene u politici neka korektivna kvota, da bi se ispunio nekakav propis koji nameće društvo ili EU. Jer. „bilo bi u redu da u tom i tom odboru sjedi barem još jedna žena“ pa da se bude čisto korektan stavi žena silom prilika. Da li bi ona bila tamo zbog svojih sposobnosti, ja vjerujem da bi, i da bi tamo bile u većini. Društvo tako kakvo je propagira neke druge vrijednosti a na nama je da to promijenimo. Možda da u ovom momentu i iskoristimo tu priliku političke korektnosti, da u momentu stavimo svoju nogu između vrata i kažemo iskoristimo taj val političke korektnosti, a onda nas pustite da radimo ono što možemo, za što smo sposobne, za što smo educirane i u većini slučajeva pre educirane.
Žena, karijera ili obitelj?
- Mislim da to može oboje funkcionirati i zašto bi trebale birati. Zašto se stavlja uvijek neka pozicija žene u politici, žene karijeristice i žene obiteljski tipovi majke. Mislim da mi kao žene smo sposobne biti i jedno, drugo, treće i deseto. Poznate smo da savladavamo sve, pa neznam zašto bi morale biti tako jednodimenzionalne. Poručujem da budete pozitivni i da ono u što vjerujete radite sa srcem.
Tekst/foto: Vladimir Protić
