ZAGREB – Hrvatska pošta će 24. studenog pustiti u optjecaj novo prigodno izdanje poštanskih maraka iz serije „Hrvatska likovna umjetnost“. Riječ je o dvjema markama, obje nominalne vrijednosti 0,72 eura, koje donose motive iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik. Autor grafičkog oblikovanja je dizajner Orsat Franković iz Zagreba, dok su korištene fotografije djelo Miha Skvrce, fotografa iz Dubrovnika. Naklada iznosi 25.000 primjeraka po motivu, a marke su izdane u arčićima od šest maraka. Uz izdanje je objavljena i omotnica prvog dana (FDC).
Na markama su prikazana dva značajna djela hrvatske likovne baštine: Antun Masle, Orašac, oko 1944., ulje na platnu, 39,50 × 47,50 cm, Umjetnička galerija Dubrovnik te Đuro Pulitika, Proljetni pejzaž, 1974., ulje na platnu, 59,50 × 79,20 cm, Umjetnička galerija Dubrovnik.
Ovim izdanjem Hrvatska pošta nastavlja predstavljati vrijedna ostvarenja hrvatskih umjetnika te promicati domaću likovnu baštinu. Hrvatska pošta zahvaljuje Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i nasljednicima autora na suradnji i potpori u realizaciji ovog izdanja.
Antun Masle – Orašac
Antun Masle (Orašac, 1. IX. 1919. – Dubrovnik, 20. VIII. 1967.) dubrovački je moderni slikar kolorističkog izričaja koji je usprkos preranoj smrti ostvario impresivan opus. U Dubrovniku je primao neformalne poduke od Koste Strajnića (1887. – 1977.), slikara, teoretičara umjetnosti, konzervatora, muzealca i važne figure za razvoj moderne umjetnosti u Dubrovniku. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1938. do 1942., a nakon povratka u Dubrovnik cijeli se život bavi pedagoškim radom. Njegovo slikarstvo značajem pripada korpusu nacionalnog slikarstva, jednako kao i opusi Iva Dulčića (1916. – 1975.) i Đura Pulitike (1922. – 2006.), dubrovačkih slikara s kojima je dijelio generacijsku pripadnost, prijateljstvo i nagnuće prema kolorističkom i ekspresionističkom načinu izražavanja.U svojim portretima, pejzažima, mrtvim prirodama i prikazima životinja, Antun Masle rabi boju srodno fovističkim načelima, osobito u ranijim radovima. Slika „Iz Orašca”, nastala 1944., u ranom razdoblju Maslina stvaralaštva, prikazuje tipičnu seosku kuću s pripadajućim pitomim mediteranskim pejzažem, interpretiranu jarkim koloritom i pojednostavljenim oblicima. Gusti nanosi boje, koji kod kasnijih slika prerastaju u voluminozne, gotovo trodimenzionalne strukture, jedna su od glavnih karakteristika Maslina slikarstva. U drugoj polovini pedesetih godina prošlog stoljeća blisko mu je obrubljivanje formi crnom bojom srodno stvaralaštvu Georgesa Rouaulta i Milana Konjovića, s kojim je došao u dodir putem neformalne škole Koste Strajnića.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u slojevitosti i taktilnosti slikarske površine približava se i art brutu s kojim se susreće prilikom posjeta Parizu. Neki od tipičnih Maslinih motiva su dubrovački interijeri s motivom „slike u slici” koje intenzivno slika u kasnijem periodu od 1962. do 1967. te na kojima postiže bogato kolorističko suzvučje i nijemu, ali intenzivnu komunikaciju neživih stvari. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima modernih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi, zaigranosti bliske dječjoj imaginaciji i poetskog doživljavanja svijeta.
Tekst popratnog letka napisala je Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica, Umjetnička galerija Dubrovnik.
Đuro Pulitika – Proljetni pejzaž
Đuro Pulitika (Bosanka, selo iznad Dubrovnika, 26. I. 1922. – Dubrovnik, 14. XII. 2006.) dubrovački je moderni slikar prepoznatljivog snažnog kolorističkog izraza čije je stvaralaštvo dalo poseban doprinos hrvatskom pejzažnom slikarstvu. U dvama navratima pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1941. – 1943. i 1945. – 1947.), nakon čega se vraća u rodni grad. Školovanje ipak nastavlja u Umjetničkoj školi na Cetinju, koju nakon preseljenja lokacije završava kao Školu primijenjene umjetnosti u Herceg Novom 1950. godine. Zavičajna tematika i mediteranski krajolik okosnica su njegova izraza, posebice rodnog kraja pri čemu koristi zasićene i tople tonove boja: crvena, narančasta, žuta, modra, zelena, ljubičasta. U koloristički intenzivnim radovima najzastupljeniji su prikazi varijacija pejzaža u kojima je prisutno konturiranje formi, najčešće crnom bojom. Pritom nerijetko koristi forme kruga i polukruga koje upotrebljava i za oblikovanje stabala, brežuljaka, ali i tijela ženske figure, često uklopljene u interijer. Boja i svjetlost u izrazito autentično stvaranom slikarskom rukopisu Pulitike nisu u službi oponašanja stvarnosti, već služe kao alat za oblikovanje formi i postizanje psihološke karakterizacije likova i stvaranje emocionalnog naboja u slici. U prikazima interijera autor ne predočava konkretan prostor, već je utjelovljen introspektivni prostor ispunjen nostalgijom, sjećanjima, meditativnošću. Likovi su tipizirani te su najčešće naslikane figure i aktovi žena, crne mačke, figure djedova i kapetana gdje inspiraciju pronalazi u osobama iz vlastite obiteljske povijesti, no prisutni su i prazni interijeri. Predmeti u prikazanim interijerima imaju ulogu pripovjedača pa tako prikazani kompas, slike, globus, lampa pripovijedaju priču o životu osobe koja prostor koristi. U radovima religijske tematike ističu se dva najčešća prikaza – raspeće Krista i oplakivanje Krista. Religijski su prikazi uklopljeni u pejzaž, najčešće s nagovještajem brežuljka, na mjestu znatno udaljenom od naseljenih mjesta.
Tekst popratnog letka napisala je Jelena Tamindžija Donnart, kustosica, Umjetnička galerija Dubrovnik.