KAPTOL - Kakav je bio život u općini Kaptol u doba NDH i s kojim se izazovima nosila jedna od 12 općina Kotara Požega, svjedoče sačuvani dokumenti. Zbrinjavanje izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije i drugih ratom zahvaćenih krajeva, nestašica mnogih prehrambenih proizvoda, borba s bolestima od čijih posljedica su najviše umirala djeca, odlasci na bojišnice, ideološke podjele među stanovništvom – neke su od pojava o kojima su mogli saznati posjetitelji tematskog predavanja koje je održala doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju Fakulteta hrvatskih studija Nada Prkačin.
Predavanje je održano u Vijećnici Općine Kaptol u sklopu obilježavanja Dana Općine Kaptol, a nazočili su mu zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha, načelnik Općine Kaptol Mile Pavičić, predsjednica Matice hrvatske Ogranak Požega Anita Katić i brojni slušatelji koje je zanimala ova tema.
Uvod u predavanje dala je predsjednica MH Anita Katić i upoznala sve s kratkom biografijom autorice, koja je pohađala osnovnu školu upravo u Kaptolu, jer je živjela u obližnjim Novim Bešincima. Dok je Nada išla u školu iz Novih Bešinaca je u kaptolačku školu dolazilo 30-tak učenika, a danas samo jedan učenik. Nakon završenog fakulteta radila je kao novinarka i urednica na požeškom radiju, a dugo godina na HTV-u i kasnije na Laudato TV. Snimila je nekoliko dokumentarnih filmova, napisala nekoliko knjiga i aktivna je u istraživanju vremena NDH te brojnih događanja iz tog vremena.
- Kako sam došla na ideju da se bavim poviješću NDH odnosno vremena od 1941. do 1945. godine, tako što sam vidjela da se to razdoblje stano preskače, a neznam zbog čega. Kao da se ljudi boje govoriti o tome. Moj prijatelj Pero Šola iz Đakova mi je skrenuo pažnju da zapravo ima jako puno dokumenata o tom vremenu i zbog same teme koju sam željela proučavati sam se odlučila i na doktorat, ne zbog doktorata, nego baš zbog teme kojoj sam željela dati na težini. Zapravo sam shvatila da je razdoblje poprilično nepoznato, a da sam naišla na toliko dokumenata da nisam znala od kuda krenuti. Htjela sam obuhvatiti sve, ali uglavnom s naglaskom na civilni život ljudi u tom vremenu. Još kao novinarka 1991. u Osijeku pratila sam upravo, ne vojni, nego civilni segment za vrijeme Domovinskog rata. Tada sam vidjela da je tema preširoka pa sam je odlučila suziti na temu izbjeglica iz BiH ali u Kotaru Požega koji je tada bio u sastavu Velike župe Livac - Zapolje sa sjedištem u Gradišci koja se sastojala od 8 kotareva. Općina Kaptol je tada bio jedna od 12 općina u Kotaru Požega.
Palo mi je napamet da nakon provedenih istraživanja dobijem i neke povratne informacije, pa sam se odlučila na jednu turu predavanja u kojoj bi prezentirala što sam ja našla i dobila povratne informacije. Da čujem kako ljudi reagiraju, što ih zapravo zanima, a kad završim doktorat, da bude stvorena priča. Na predavanju ću iznijeti jedan kolaž dokumenata, sa naglaskom na smještaju izbjeglica. Neki ljudi uz Kaptolu će se iznenaditi kada budu vidjeli prezimena, i svoja prezimena, kakva je bila situacija kada su njihovi djedovi tada teško živjeli. Dalje je tema kada je jako puno djece umiralo, u periodu 1942. u ljeto, periodu od 5 mjeseci je umrlo 40-ero osoba u Kaptolu od kojih 26-ero djece, većinom male bebe, što je 65% umrlih. Razlog ne piše ali sam dodatnim istraživanjima pronašla da su djeca umirala od različitih bolesti koje su pogađale prvenstveno dojenčad. Bilo je to i u drugim sredinama, Osijeku 29%, u Sisku gdje je bilo smješteno veliki broj djece izbjeglica koja su dopremljena, jedni bi rekli sa oslobođenog područja u NDH, a drugi bi rekli, partizanska vlast okupiranog područja, 23%, što je ovaj slučaj u Kaptolu još tragičniji. Nevjerojatne stvari su se dešavale 1942. godine.
Obrađujem i stvaranje seoskih straža, svađe zbog straža, problem s oružjem kojeg nema dovoljno za straže. Problem se može usporediti i sa 1991. kada su ljudi također organizirali straže, ali trebaš ići na stražu a nemaš ni pušku. 1942. bila je i velika zima, a neki nisu imali niti dovoljno odjeće da idu na stražu. Bilo je i priča o odlasku u rat, jedna priča postoji o partizanima, jer sam ja i tu, njihovu literaturu proučavala i uspoređivala. Kada su se događala pozivanja mladića da se jave vojsku, dolazili su partizani i odvodili ih u šumu, tako da se situacija s početka partizanskog pokreta, kada je bilo do 90% pravoslavnog stanovništva u partizanima, potpuno promijenila. Za širenje bratstva i jedinstva trebali su imati drugačiju nacionalnu pripadnost u svojim redovima što su kasnije ostvarili. Ima jako puno zanimljivih informacija i situacija koje još treba istražiti i proučiti - rekla je Nada Prkačin, koja svakako ima plan i nešto o tome objaviti, ali kaže da za sada ima vremena i neće ništa još najavljivati.
