Kulturni projekt o kojem se posljednjih tjedana u Hrvatskoj najviše priča svakako je Muzej bećarca u Pleternici, koji je krajem veljače otvorio svoja vrata za sve zainteresirane posjetitelje. Riječ je o jedinstvenoj muzejskoj izložbi koja opsežno dokumentira i interpretira jedan baštinski fenomen, a doživljaj bećarca prenosi se kroz susrete s ljudima koji su s njime neodvojivo povezani – Šokcima i Šokicama.

Muzej bećarca dovoljno je dobar povod za otputovati u naše istočnije krajeve, a motivacija je još veća kad upoznate žene koje su oblikovale muzejsku izložbu u Pleternici. One su Muze i na ovom su projektu radile nevjerojatnih 8 godina!

Posebnost nematerijalne baštine je da ona postoji dok postoje ljudi koji taj oblik baštine žive i prenose s generacije na generaciju. Tako Muzej bećarca postaje živi medij koji prenosi njihove glasove, a istodobno omogućava svakom posjetitelju da pronađe svoj osobni put i inicira se u svijet bećara i bećaruša. O važnosti vokalno – instrumentalnog napjeva bećarca govori i činjenica da je 2011. godine upisan na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine. To je potaknulo nositelja projekta, Grad Pleternicu, da vizionarski zaštiti Muzej bećarca i omogući sve preduvjete za stručan i kreativan doprinos mnogih u ostvarenju njihove vizije.

Što je sve potrebno kako bi se ovakvi projekti realizirali, na ovako zanimljiv način?

Odgovor na pitanje dala nam je članica Muza, Mirna Draženović:

“Naša metodologija i pristupi interpretaciji baštine uvijek imaju u jednakom fokusu baštinu i ljude. Pod ljudima mislimo publiku (posjetitelje) kojima se obraćamo, zatim ljude koji su s dotičnom baštinom najpovezaniji, kao i ljude koji zajedno s nama baštinu prenose u suvremeni medij stalne izložbe.

Želimo da veze s baštinom prodube svi posjetitelji; potičemo ih na razmišljanje i na emocionalnu interakciju. Posebno nam je važno da u baštini ljudi prepoznaju univerzalne vrijednosti koje nas sve povezuju. Upravo su te vrijednosti ona zlatna nit kojom baštinu aktualiziramo i činimo relevantnom za suvremeno društvo i suvremenog čovjeka.

Nematerijalna baština, poput bećarca, najdelikatniji je oblik našeg naslijeđa jer se ne može očuvati bez ljudi. Zato u takvim projektima posebno dolazi do izražaja rad s ljudima koji su toj baštini najbliži. Stvaranje međusobnog povjerenja je ključno. Nama je jako važno da od baštinika dobijemo mandat za rad. Ovakvi participativni procesi postaju glavna snaga naših projekata.

I konačno, naša je uloga važna u okupljanju dizajnerskih i raznih umjetničkih i produkcijskih timova koji će svojim znanjem, kreativnošću i senzibilitetom dati svoj doprinos da se stvori jedinstveno višedimenzionalno baštinsko iskustvo.”

Brojke koje stoje iza kulisa nastanka Muzeja bećarca uistinu su fascinantne. Muze su na projektu radile kroz razdoblje od punih 8 godina, u muzeju je više od 40 interaktivnih izložaka, 400 bećaraca, 50 novo produciranih video materijala, 200 ilustracija i fotografija te 200 muzejskih predmeta. Uz to je izložba na hrvatskom i na engleskom jeziku. Riječ je o vrlo kompleksnom sadržaju koji je zahtijevao visoku razinu profesionalnosti svih uključenih u proces i bez daljnjeg je riječ o najvećem projektu Muza do sada.

U realizaciji ovog projekta surađivale su s mnogo stručnjaka i kreativaca; tu su za početak arhitektonski studio Rusan, dizajnerski studio Šesnić&Turković i Clinica studio. Implementaciju je vodila tvrtka AVC, a multimedijalna iskustva producirale su tvrtke Divit i Eltel. Preko 200 umjetnika, stručnih suradnika i izvođača sudjelovalo je u stvaranju sadržaja izložbe, kao i nekoliko stotina pojedinaca, udruga, ustanova i organizacija iz cijele Slavonije, Baranje i Srijema, pa čak i Mađarske.

“Svakako je bilo izazova u svim fazama procesa, pogotovo u zadnjoj fazi realizacije. Prikupljale smo predmete, kurirale i koordinirale produkciju sadržaja izložbe u ekstremno kratkom vremenskom roku. Međutim, kada se muzej ispunio ozarenim licima posjetitelja, zadovoljnim suradnicima i ponosom brojnih bećaruša i bećara s kojima smo surađivali, za nas nema veće nagrade”, za After5 su otkrile Muze.

A tko su one zapravo?

Muze su malen, ali snažan osmeročlani tim stručnjakinja za baštinu, kulturu i turizam. Najprepoznatljivije su po rukom krojenim muzeološkim konceptima, no njihov rad uključuje širok spektar usluga, znanja i vještina koje su razvijale i sticale kroz više od 18 godina rada. Zato su često glavne konzultantice za strateške dokumente razvoja kulturnog turizma i planova upravljanja baštinom te investicije kroz koje određene zajednice, mjesta i baštine stvaraju svoju prepoznatljivost na nacionalnom, ali i međunarodnom nivou. Posljednjih su godina posebno usmjerene na razvijanje edukacija i treninga kroz koje višestruko osnažuju svoje klijente.

“Iako smo u svom radu uvijek profesionalne, opušteno i srdačno ćemo dočekati svakog tko nas posjeti u našem zagrebačkom uredu. Naši suradnici često kažu da ih zarazimo pozitivnom vibrom”, uz smijeh nam pričaju Muze.

Osim Muzeja bećarca, iza njih su i sjajni projekti Interpretacijskog centra parka prirode Telašćica, Centar za posjetitelje Medvedgrad, Centar za posjetitelje Poklon Parka prirode Učka, Terra Panonica, Lugareva kuća u NP Krka, Podzemni grad, NP Paklenica, Ivanina kuća bajke u Ogulinu, Ekomuzej Komiža, Ekomuzej čipke i čipkarstva u Lepoglavi… Prošle su Hrvatsku uzduž i poprijeko:

“Naš pristup baštini je takav da je uvijek stavljamo u širi kontekst. Iako je u projektu naš fokus na jednom obliku baštine, nastojimo ga povezati s drugim aspektima i kroz njega prikazati slojeviti ekosustav baštinskih vrijednosti. Tako je, na primjeru Muzeja bećarca, bilo ključno da statični medij izložbe „oživi“ i uspješno utjelovi vitalan duh i šarolik karakter bećarca. U tome su ključnu ulogu imali i autentični predmeti koje smo pažljivo prikupile diljem Slavonije, pa čak i Mađarske, i interpretirale kroz uzbudljive tekstove i atraktivne video materijale.”

Kada radite na tolikom broju projekata (više od stotinjak njih u kulturi i turizmu) i svaki je jedinstven na svoj način, jako je teško, razumljivo, odabrati onaj najdraži, što zaključuju i same Muze:

“Zahvalne smo da smo, kroz naš dugogodišnji rad, mogle interpretirati ikone naše umjetnosti, znanosti i kulture poput A.G.Matoša, bana Jelačića, Frankopana, Ivana Meštrovića, falkuše, bracere, čipkarstva, gange ili životinjskih vrsta zaštićenih područja diljem zemlje!

Sa svakim od njih smo se istinski povezale, a posebno nas veseli pratiti razvoj i dugoročni utjecaj realiziranih projekata na zajednice i publiku. Jedan od projekata koji nas čini ponosnima je Ivanina kuća bajke koja je nedavno postala dijelom Kulturne rute ženskih pisaca i Kulturne rute bajki Vijeća Europe! Ispunjavajuće je svjedočiti da je ovaj jedinstveni centar slavljenja bajkovite baštine dosegao viziju koju smo postavili još 2013. godine, ali i postao jedna od najposjećenijih kulturno-turističkih atrakcija u Hrvatskoj.”

Svojim drugačijim, suvremenim, dinamičnim principom, uvjereni smo da su Muze uspjele približili baštinu i tradiciju onima koja je ona dosadna, nezanimljiva, a posebno je bitno naglasiti da ju djeca uče na drugačiji način nego što smo mi odrasli, u našim mladostima, naučili.

“Prijenos ljubavi, poštovanja i razumijevanja prema baštini na nove generacije ključan je cilj u svakom našem projektu. Baština je za nas riznica mudrosti i vrijednosti koje oplemenjuju naše društvo! Ona ima veliki potencijal osnažiti veze između ljudi i zajednica, potaknuti na pozitivno djelovanje i konačno, sve nas poticati da postanemo bolji ljudi”, govori nam Dragana Lucija Ratković Aydemir iz Muza.