IZAŠLA 15. ZBIRKA PJESAMA PJESNIČKOG BUNTOVNIKA KOJI VAPI ZA JEDNIM PRAVEDNIJIM I LJEPŠIM SUTRA -
Pred nama je već 15. zbirka pjesama Peje Šimića pod naslovom „Duša mi gori“, ovog pjesnika posavljaka po rođenju, a vječitog putnika kojega posao nosi po cijeloj Hrvatskoj. On piše pjesme i u Zagorju, Dalmaciji, ali i Slavoniji, piše nadahnut krajem i trenutkom u tom kraju, a piše i dijalektom u kojem kraju se nalazi. Spominjemo ga u Kronici požeško-slavonskoj već nekoliko puta jer često u svim zbirkama ima pjesme o Požegi, Orljavi, našim gorama i žitnim poljima.
Rođen u Foči kraj Dervente 1952. godine pjesmom se bavi već za gimnazijskih dana koju pohađa u Rijeci. Stvarao je i za vrijeme komunizma a to, kako on kaže, nije se svidjelo tadašnjoj vrhuški pa su mu zbirku „Raspeta Hrvatska“ 1971. godine zaplijenili. Još tragičnije završila je njegova zbirka „Posavski vidici“ koja je zapaljena 1992. godine u Foči zajedno s roditeljskom kućom.
- On je pjesnik, a usuđujem se reći da je i patnik. U mnogim se njegovim pjesmama osjeća da pati. Patnja je sastavni dio njegova života, ona je njegova sudbina. Pjesnik ima izuzetnu sposobnost, dar dubljega doživljavanja i osjećaj za lijepo i sretno, ali i za ono drugo: bolest, tugu, nepravdu, nasilje, nemoral, a svega toga ima više u svijetu koji nas okružuje – kaže o pjesniku Ilija Zirdum, publicist.
- U mnogim se pjesmama ove zbirke Šimić predstavlja kao pjesnik trajnosti i krhkosti života, egzistencijalne povezanosti s domovinom i ljudima, ali i pjesnik ljubavi, samoće, blagdanskog ozračja, izuzetnosti krajolika i banalne, besperspektivne svakodnevice u kojoj caruje kriminal, korupcija i bespuće – kaže u predgovoru zbirke prof. Marija Matošić.
U recenziji o pjesniku dr. sc. Vlado Nuić kaže: - Autor dobro procjenjuje svoj narod promatrajući ga u povijesnom ogledalu kako smo kao narod navikli na sluganstvo pa veli:
„Cijeloga će života drugima pokorno glavom klimati,
I tako će im život proći a da svoje ja nikada neće imati“
Ali moli one koji Hrvatsku vode da nauče nešto iz te povijesti i kaže:
„O Hrvatska moja, zaklinjem te,
Ne bacaj prokletstvo na vlastitu djecu,
Dok na stupu srama stenješ, ponižena i naga,
Raspeta između Remetinca i Haaga“
Zbirka „Duša mi gori“ izašla je u nakladi ogranka Matice hrvatske Split. Uz sve pjesme su tiskane grafike Jelene Kljajić, izrađene u olovci.
Neukrotiva
Ti si neukrotiva rijeka
Od čijeg se huka iz dubina stijena kosa ježi.
Ti si neukrotiva tigrica
Pred kojom i najiskusniji krotitelj ustukne i bježi.
Ti si neukrotiva rijeka
Čiji huk razdire i najtvrđe stijene.
Ti su munja i slap što ponirući u carstvo dubina,
U vrtlogu zapjenjenih virova zarobi mene.
Ti si drska rijeka nemirnog duha,
Koja kad dođe u zagrljaj pitomih ravnica
Postaje graciozna poput zlatne ribice
Koja ispunjava sve želje:
Napaja žedne usne, vrtove i usnula polja,
Umiva umorna lica i žito melje.