PREDSTAVLJAMO POŽEŽANINA STJEPANA JAPARIĆA -
POŽEGA - Glazbom se bavi još od djetinjstva, a u mladosti od prve pobjede na jednom glazbenom festivalu s pjesmom „Obala mojih snova“ prošlo je dosta vremena. Glazbu nije napuštao ni kada je studirao, a nakon toga obavljao razne poslove u svojoj pravnoj struci, za razliku od svojih kolega iz glazbe, koji su se bavili samo glazbom i dobivali puno više prilika za nastupe i promocije. No, unatoč tome u svojoj glazbenoj karijeri uspio je snimiti više albuma (Zelena trava doma mog, Najbolje od najboljih, Požego moja, Slavonijo moja, Aleluja). Već duže vrijeme obavlja pripreme za novi album.
Ako niste prepoznali riječ je o našem sugrađaninu Stjepanu Japariću, koji se cijeli život bavi glazbom. Po struci je diplomirani pravnik, zaposlen u Prekršajnom sudu u Požegi. No, glazba mu je bila i ostala stalna ljubav.
Nastupao je više puta na Glazbenom festivalu Zlatne žice Slavonije sa skladbama „Slavonijo moja“, „Ide baja sa kirvaja“, „Crno vino“, „Moju dragu cvijećem kite“, „Požego moja“. - Posebno me raduje ovogodišnji nastup na Festivalu graševine i vina u Kutjevu na kojem sam izveo pjesmu „Ostarila moja lijepa vila“. Više puta sam nastupio na duhovnom festivalu Bonofest u Vukovaru sa skladbama „Vjerujem Isuse“, „Budi moja snaga, budi moj Bog“, „Pastir sa srcem jaganjca“, te u Solinu na Papafestu sa skladbom „Aleluja“, koju sam posvetio Papi Ivanu Pavlu II – kaže Stjepan, koji je inače svaki svoj album posvetio djeci s poteškoćama u razvoju i svom sinu Krunoslavu.
- Ta su mi ta djeca motiv, odnosno isključivo motiv, te uglavnom radi njih i snimam, bez traženja bilo kakvih naknada i nagrada za to – napominje Stjepan koji je i član Udruge „MI“ roditelja djece s poteškoćama u razvoju. Nastupio je i na velikom humanitarnom koncertu u Grabriku, te uz ostale izvođače osigurao potrebna sredstva udruzi „MI“ za izgradnju i opremanje dnevnog boravka za djecu.
Nastupio je i na festivalu „Zlatni glas“ u Kaptolu sa skladbom „Godine me postarale“. Izražava veliko žaljenje što ga se nitko ne sjeti „pozvati“ na Glazbeni festival Slavonije jer smatra da je trebao steći „ulaznicu“ na taj festival, pogotovo od nastupa na istom, s pjesmom „Požego moja“. Pojašnjava, da bi pjesme trebale pozvati izvođače na festival, a ne obrnuto. Tada se ne bi dogodilo da se na trgu u Požegi čuju pjesme čiji stihovi su o moru i valovima ili nekakav čak „narodni štih“ drugih krajeva ili „sevdalinka“. - Te pjesme imaju svoje mjesto, ali u nekim drugim područjima ili okolnostima i na nekim drugim festivalima – kaže Stjepan te dodaje da neki drugi festivali, za vrijeme održavanja, nađu vrijeme i za „neke druge“ makar to bilo promenadno ali naš ne. Jednostavno, te neki „Bogom dani“, koji ni sami ne znaju, kako su se našli u ulozi onih koji „odlučuju“, otpišu, jer nisi po „njihovim mjerilima“. Napominje, da je danas u glazbi, najmanje potrebno imati dobar glas. Potrebno je samo imati osobe koje će slati svoje glasove, ili SMS poruke, pa da netko, nakon toga objavi, odnosno „utvrdi“ kako je pobijedila kod naroda upravo ta i ta pjesma. Naravno, drugačije bi bilo kad bi neposredno glasala publika, smatra Japarić, kojega to sve ne obeshrabruje da se i dalje bavi svojom stalnom ljubavi - glazbom.