POŽEGA - U organizaciji i domaćinstvu požeškog ogranka Matice hrvatske, u prostoru Gradskog kazališta, predstavljene su „Odabrane komedije” Mire Gavrana, prvo Matičino izdanje Gavranovih tekstova, knjiga za stručnjake, dramaturge i sve one koji s nestrpljenjem iščekuju svaki novi naslov našeg najprevođenijeg autora.
Od sada već davne 1983. kada je kao 22-godišnjak debitirao dramom Kreontova Antigona, iza Mire Gavrana, najpoznatijeg Novogradiščana, više je od 50 jednako uspješnih naslova. Riječ je o autoru prema čijim je dramama i komedijama nastalo više od 330 kazališnih premijera širom svijeta, piscu čija djela prevedena na 40 jezika s nestrpljenjem iščekuju čitatelji diljem svijeta i jedinom živućem autoru koji izvan svoje zemlje ima kazališni festival na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima.
Unatoč globalnoj popularnosti i tituli našeg najprevođenijeg dramatičara, riječ je i o umjetniku sasvim posebnog senzibiliteta, ugodnom, jednostavnom i samozatajnom. Potvrdio je to i na večeri njemu u čast, u domaćinstvu požeškog ogranka Matice hrvatske, na predstavljanju knjige „Odabrane komedije“ objavljene u Matičinoj ediciji Posebna izdanja . Knjiga je to za kojom će, kažu znalci, posegnuti mnogi koji se bave Gavranovim stvaralaštvom, stručnjaci, glumci i dramaturzi, ali i svi oni koji u njegovim djelima uživaju već desetljećima, s nestrpljenjem iščekujući svaki novi naslov, opus od 15 djela po izboru pisca, najizvođenijih, najuspješnijih, ali i kako reče sam Miro, najboljih za godine pred nama.
O fenomenu Gavran, jedinstvenom umijeću pisanja i slaganja dramskih elemenata, kreativnosti i produktivnosti autorovoj, kao i mogućnosti da nas svojim tekstovima nasmije i izvana i iznutra, progovorile su, u ime organizatora, Ljiljana Marić, predsjednica požeškog ogranka Matice hrvatske i viša knjižničarka Jasenka Bešlić, a s odabranim ulomcima knjige upoznali Mladena Gavran, glumica i Mirina supruga i autor osobno.
Prvi hrvatski ambasador kravate, ovaj puta bez kravate, jer, kako reče, kazalište je njegov radni prostor, ugodnim i neposrednim druženjem s Požežanima još je jednom potvrdio trajnu vezu sa Slavonijom i odgovorio na pitanje zašto je toliko omiljen i među gledateljima i među čitateljima.
