VINAR KOJI SE UPUSTIO U PROIZVODNJU PJENUŠCA  -

Još kao student Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu Goran Josipović iz Požege je sanjao da jednog dana proizvodi vlastiti pjenušac koji se do tada gotovo da nije ni proizvodio u Slavoniji. Zbog toga je i za diplomsku radnju izabrao proizvodnju pjenušca za što je i proizveo svoj prvi pjenušac u vrlo malim količinama. Zanimalo ga prije svega može li graševina koja daje dobar raspon vina od stolnih do predikatnih dati i dobar pjenušac. - Iz berbe 1998. godine ostavio sam graševinu iz koje je nakon dvije godine nastao moj diplomski pjenušac. Za njega sam čak dobio i vrlo dobre ocjene od stručne komisije fakulteta. Kroz taj diplomski rad htio sam saznati što više o postupku proizvodnje pjenušca. Od tada sam svake godine povećavao proizvodnju i eksperimentirao kako bi dobio što bolji pjenušac dodajući mu uz temeljno vino graševinu i ostala vina kao što je pinot bijeli, chardonnay, rajnski rizling. Tek kroz praktični dio dobiju se prava saznanja o toj proizvodnji jer u knjigama o tome ima napisano najviše 80 posto. Sada sam došao do rezultata da je najbolji pjenušac onaj kojem je temelj graševina uz dodatak rajnskog rizlinga koji daje jednu lijepu kiselinu. Smatram da je isto tako dobar i pjenušac od same graševine koji je na svoj način poseban, a ove godine manji dio boca napunit ćemo i s pinotom sivim kojeg smo stavili na maceraciju od koje će dobiti jednu roze boju pa ćemo ga staviti u bijele boce. I dalje ćemo nastaviti s pokusima kombinirajući različita vina  – ističe dipl. ing. Josipović koji je kvalitetu prvih proizvedenih pjenušaca provjeravao s prijateljima i kolegama stručnjacima.

Njihove riječi hvale i ohrabrivanja bile su mu poticaj da svoju proizvodnju poveća i komercijalizira. Prije dvije godine počeo je s proizvodnjom od tisuću boca koja bi se ove godine mogla i udvostručiti. Za razliku od proizvodnje vina proizvodnja pjenušca je dugotrajnija, ali isplativija. Da bi se dobio dobar i kvalitetan pjenušac, napominje Josipović, važno je da osnovno vino bude kvalitetno, da ima lijepe kiseline, ne prevelikih alkohola, najbolje između 11 i 12 posto. On osnovno vino dobiva iz vlastitih vinograda koji se nalaze u kutjevačkom vinogorju, na položaju iznad Bekteža. Osim graševine kojoj pripada najveći dio površina tu je još i rajnski rizling, pinot sivi, cabarnet sauvignon i merlot. Odabrano vino potom se puni u boce s dodatkom kvasca i malo šećera koji služi kao hrana za kvasac, a te se boce začepe jednim krunskim čepom od inoxa koji je malo jači i koji može izdržati pritisak od šest atmosfera. Boce se zatim polegnu i čeka se da prođe fermentacija koja može, ovisno o temperaturi, idealna bi bila 17 stupnjeva, trajati od 4 do 6 mjeseci. – Mi to punjenje boca prilagodimo vremenu vani kako ne bi morali dodatno zagrijavati prostor. Nakon fermentacije slijedi 'ležanje' na kvascu što traje otprilike godinu dana što je puno kraće od francuskih pjenušaca, odnosno šampanjaca kod kojih to traje puno dulje jer njihova vina imaju puno više kiselina. Zatim slijedi faza u kojoj se boce s pjenušcem stavljaju naopako u posebne stelaže gdje ih se svaki dan mora okretati za jednu trećinu kruga kako bi se to vino istaložilo, odnosno dok talog ne dođe u grlo boce. To obično traje između 15 i 30 dana. Nakon toga slijedi proces degrožiranja u kojem se boca zamrzava kako bi talog s dijelom vina izišao van. U bocu tada dodajemo ekspedicioni liker koji popravlja arome, a čiji sastav je inače tajna svakog proizvođača. Na bocu se tek tada stavlja pluteni čep s košaricom, kapica i etiketa – objasnio je Josipović koji pjenušac prodaje kao poklon pakete te raznim restoranima i hotelima na Jadranu.

Zadovoljan je što i kod nas proizvođači sve više uviđaju razliku između pjenušavih vina koji se u trgovačkim centrima prodaju po cijeni od 12 kuna od onih koji stoje 50, 100 ili više kuna. Naime, oni od 12 kuna uopće nisu pjenušci nego su to gazirana vina.  Najcjenjeniji su pjenušci koji se rade metodom vrenja u bocama kako ih radi i Josipović.

Ne može se uspoređivati pjenušac sa šampanjcima

- Krivo je kada netko uspoređuje pjenušce sa šampanjcima koji su kategorija za sebe. Mi želimo proizvesti jedan prepoznatljiv, karakterističan  slavonski pjenušac i želimo da baš njega traže, a ne kopiju nečega što već postoji na tržištu – poručuje Josipović