Slučajevi nezakonito odloženog otpada u Lici i drugim dijelovima Hrvatske ponovno otvaraju pitanje koje se predugo izbjegava: zašto država privatni sektor nadzire do posljednjeg računa, dok se ozbiljni propusti u javnim sustavima nerijetko otkrivaju tek nakon što problem preraste u aferu i višemilijunsku štetu?

Poduzetnici i obrtnici žive pod stalnim nadzorom. Fiskalizacija, porezne kontrole, inspekcije, evidencije, rokovi i kazne dio su njihove svakodnevice. Za pogrešku često nema razumijevanja ni prijelaznog razdoblja.

Istodobno svjedočimo slučajevima u kojima problemi u funkcioniranju javnih sustava mogu trajati dugo, a račun sanacije i posljedica na kraju ponovno snose građani i gospodarstvo.

UGP zato traži jednostavan princip: ista razina nadzora, odgovornosti i pravodobnog djelovanja mora vrijediti i za državu.

Ako država može u realnom vremenu pratiti račun malog kafića, mora biti sposobna jednako ozbiljno nadzirati gospodarenje otpadom, javnu nabavu, koncesije, državna i lokalna poduzeća te trošenje javnog novca.

Ne nakon što nastane šteta. Prije.

Isti standard odgovornosti UGP traži i pri donošenju propisa koji izravno utječu na poslovanje poduzetnika.

Hrvatska prečesto prvo donese novi namet, obvezu ili administrativno pravilo, a tek kada nastanu problemi počinje ozbiljno raspravljati o njihovim posljedicama.

Procjene učinaka moraju prethoditi odlukama, a ne služiti kao naknadno opravdavanje već donesene politike.

Prije svakog novog opterećenja treba jasno odgovoriti koliko će ono koštati, koga će pogoditi, kakve će posljedice imati na cijene, investicije, zapošljavanje i opstanak malih poduzetnika te postoji li jednostavnije i učinkovitije rješenje.

Poduzetnicima država stalno govori da moraju biti odgovorni, predvidivi i poštovati pravila.

Vrijeme je da to isto počne zahtijevati i od sebe.

Jer kada pogriješi mali poduzetnik, dobije kaznu.

Kada pogriješi sustav, prečesto račun dobijemo svi.