Globalno gospodarstvo doživjelo je duboke promjene s porastom digitalne tehnologije. Samo u posljednjem desetljeću lista najvećih svjetskih globalnih kompanija dramatično se promijenila. Poduzeća koja karakterizira vlasništvo nad snažnom osnovnom kapitalnom imovinom, posebno ona aktivna u naftnom sektoru, dominirala su vodećim svjetskim tvrtkama 2008. godine. Deset godina kasnije, 2018., vrijednost nematerijalne ekonomije porasla je do te mjere da su pet najvećih svjetskih tvrtki bila tehnološka poduzeća. Mnoge zemlje OECD-a, posebice SAD, doživjele su porast broja „superstar“ tvrtki. Važno je napomenuti da i EU i SAD pate od sveukupne stagnacije produktivnosti. Jedan od čimbenika iza toga je neravnomjerna koncentracija u gospodarstvu – dok neke tvrtke ostvaruju snažan porast produktivnosti, uglavnom zahvaljujući brzom tehnološkom napretku, druge stagniraju. Razlozi zbog kojih je tvrtkama sve teže natjecati se s vodećima na tržištu uglavnom su sve veće prepreke ulasku na tržište i visoki troškovi prelaska na gospodarstvo temeljeno na znanju.

Što čini digitalnu ekonomiju posebnom?

Prvo, trošak proizvodnje digitalnih usluga i dobara često je nerazmjerno nizak s obzirom na velik broj korisnika. To dovodi do enormnih povrata koji, iako nisu isključivo vezani uz digitalno gospodarstvo, imaju izraženiji učinak u ovom sektoru, gdje su granični troškovi često niski ili blizu nule. Niži troškovi proizvodnje i lakši prodor na više tržišta digitalnim tvrtkama omogućuju da se brže povećaju, generirajući brzo rastuće povrate. One mogu biti snažno prisutne na određenom tržištu, kojem isporučuju svoje digitalne usluge, a da nisu fizički uspostavljene na tom tržištu. Drugo, digitalnu ekonomiju karakteriziraju jaki mrežni vanjski učinci. Što više korisnika želi određeni proizvod, uslugu ili tehnologiju, to je lakše i privlačnije za nove korisnike da se uključe. Trenutno postoje dvije vrste mrežnih učinaka: (i) izravni mrežni učinci – tipični za društvene mreže i komunikacijske aplikacije i platforme, kao što su Facebook i WhatsApp, gdje nove korisnike privlači broj postojećih korisnika, i (ii) neizravni mrežni učinci – tipični za platforme koje olakšavaju transakcije, kao što je Amazon te platforme s modelom prihoda koji se temelji na oglašavanju, kao što je YouTube.

Gospodarstvo se kreće prema široj proizvodnji novih proizvoda i usluga temeljenih na tehnologijama opće namjene, kao što su umjetna inteligencija (AI), strojno učenje i drugi slični računalno vođeni procesi visokih performansi čiju stvarna korisnost i vrijednost nije moguće procijeniti danas.

Prema OECD-u, kako količina podataka nastavlja rasti tako se i vlasništvo nad podacima koncentrira ali njihova ukupna vrijednost ostaje nepoznata. Sposobnost mnogih od velikih digitalnih tvrtki (Amazon, Google, Meta i Microsoft) da kontinuirano prikupljaju i analiziraju podatke vezane za širok raspon proizvoda i tržišta, postavlja legitimna pitanja politike tržišnog natjecanja.

Budući da će se sljedeća tehnološka revolucija najvjerojatnije usredotočiti na umjetnu inteligenciju i strojno učenje, tvrtke koje će je najbolje iskoristiti mogle bi biti one koje su već sada velike, s obzirom na to da su podaci neophodni za napredovanje ovih tehnologija. To bi moglo stvoriti više nepremostivih ulaznih prepreka. Stoga se postavlja pitanje treba li podacima upravljati na način koji osigurava odgovarajuću konkurenciju. Budući da podatke može koristiti više poduzeća istovremeno i oni mogu igrati važnu ulogu u konkurentnosti poduzeća i prilikama za inovacije, širenje podataka i njihovo korištenje od strane najvećeg mogućeg broja poduzeća moglo bi, u načelu, povećati ekonomsku i socijalno blagostanje.

Posjedovanje velikog skupa korisničkih podataka koje generiraju određene digitalne platforme daje značajne prednosti etabliranim tvrtkama. Oni su stoga u mogućnosti steći konkurentsku prednost pomoću mehanizma poznatog kao povratna petlja, što znači poboljšanje kvalitete i vrijednosti proizvoda i usluga tvrtke bilo korištenjem podataka koji su već na raspolaganju ili korištenjem prihoda ostvarenog od korisnika, kao što je ciljano online oglašavanje. Ta poboljšanja zauzvrat privlače korisnike višom kvalitetom i bolje ciljanim proizvodima i uslugama, stvarajući dobar ciklus koji malim igračima otežava ulaz i opstanak. Isključivo vlasništvo nad podacima stoga može dovesti do slabije konkurencije.

Sve dok su privatnost i sigurnost zaštićeni, dijeljenje podataka doista može generirati šire društveno dobro. Dok su rizici donošenja politika u ovom području općenito dobro poznati i usredotočeni su na potrebu zaštite privatnosti – osobito kada su uključeni osobni podaci – i sprječavanje tajnih aspekata dijeljenja podataka, trenutačno ne postoji globalni model koji bi se mogao slijediti. Važno je zapamtiti da politika tržišnog natjecanja nije jedina odrednica načina na koji se podaci trebaju dijeliti. Interakcija između različitih pravnih režima koji reguliraju pristup podacima također igra važnu ulogu. MMF zagovara integriranu međusektorsku politiku koja (i) pojašnjava distribuciju ekonomskih povrata od podataka, (ii) potiče korisničku kontrolu podataka i razmatra obveznu razmjenu podataka između tvrtki kako bi se potaknula konkurencija i oslabila tržišna moć vodećih tvrtki, (iii) temelji se na snažnoj kibernetičkoj sigurnosti i (iv) sprječava međunarodnu fragmentaciju na tržištima podataka.

Opća uredba Europske unije o zaštiti podataka postavlja globalni standard za pristup podacima. Naglasak na zaštiti podataka i personaliziranoj kontroli podataka stvara regulatorni model koji korisniku i generatoru podataka daje kontrolu, a možda i ograničava moć poduzeća. Međutim, kritičari GDPR-a tvrde da bi GDPR čak mogao potkopati inovacije ili postati kvazi-porez na digitalne tehnologije. Europska unija poduzela je niz važnih koraka za aktivno otvaranje svojih tržišta podataka, uključujući zakone koji omogućuju ponovnu upotrebu javnih i javno financiranih podataka i koji se bave rascjepkanošću tržišta duž nacionalnih granica (Uredba o slobodnom protoku podataka). Kao rezultat toga, čini se da je održana suptilna ravnoteža između zaštite javnog interesa i jamčenja okvirnih uvjeta koji vode zdravom tržišnom natjecanju i inovacijama.