PATER TOMASZ CYBULA ODLAZI IZ POŽEŠKIH SESVETA, VRAĆA SE U RODNU POLJSKU -

POŽEŠKE SESVETE – Svećenik, redovnik-dehonijanac, pater Tomasz Cybula, član Družbe Srca Isusova punih je 15 godina upravitelj Župe u Požeškim Sesvetama iz koje odlazi u svoju rodnu zemlju Poljsku. U Hrvatsku je došao 1997. godine. Prvo je bio na službi u Zagrebu, a 2002. godine povjerena mu je Župa u Požeškim Sesvetama za koju kaže da ga vežu samo lijepe uspomene koje će ponijeti sa sobom i uvijek biti s njim gdje god da bio.
Inače redovnika dehonijanaca, u Hrvatskoj ima sedam. Četiri su na službi u Zagrebu, jedan u Sisačkoj biskupiji, a dva su u Požeškoj. Odlaskom patera Cybule iz Požeških Sesveta u župu za upravitelja dolazi novi redovnik iz njihove družbe pater Marko Šop što je i požeški biskup svojim dekretom potvrdio.

Povodom dugogodišnjeg službovanja u Požeškim Sesvetama razgovarali smo s paterom Cybulom, uvijek vedrim, duhovitim i nasmijanim s kojim su se rado susretali vjernici ne samo iz župe u kojoj je bio već i drugi.

- Dakle ovdje sam već 15 godina. Mi smo kao družba tražili neke župe kako bi proširili svoje djelovanje tako da su naši poglavari razgovarali s požeškim biskupom na jednom svećeničkom tečaju. Nakon nekoliko razgovora dobili smo odgovor od biskupa Škvorčevića da bi mogli djelovati na području Požeške biskupije u kojoj nam je ponuđena Župa Požeške Sesvete. Ja sam svećenik od 1994. godine. Prva župa u kojoj sam bio bila je u mojoj rodnoj zemlji, u Poljskoj gdje sam tamo proveo godinu. U toj župi djeluje naša redovnička zajednica. Dvije godine sam bio u jednoj velikoj župi također u Poljskoj kod Katowica koja ima 18-20 tisuća vjernika. Nakon toga došao sam u Hrvatsku u Zagreb, 1997. godine. Po dolasku u Zagreb pohađao sam tečaj jezika, družio se s ljudima, bio sam i na fakultetu godinu dana, dva semestra, a to je bila pripravna godina za strance i polako sam se tako uklapao u sredinu u koju sam došao. U Zagrebu sam bio pet godina nakon čega sam došao ovdje na župu 2002. godine. Došao sam ovdje u jednu prekrasnu i mirnu župu, imao sam određene vizije oko uređenja župe i načina rada, na čemu sam odmah počeo raditi. Nastojao sam što prije zbližiti se s vjernicima i suradnicima kako bi mi bilo lakše u službi. Prvi dojam po dolasku ovdje u Požeške Sesvete je bio jako lijep. Vjernici su me jako dobro prihvatili. U službu me uveo pleternički župnik Antun Čorković koji je tada jako lijepo rekao da se svi oni trebaju brinuti za mene – rekao nam je u razgovoru pater Cybula naglašavajući kako njihov red dehonijanaca ima svoju karizmu, a to je štovanje Srca Isusova.

Pater Cyibula odlazi na službu u svoju rodnu zemlju Poljsku. - Odavde, gdje sam bio ovih 15 godina mogu sa sobom u Poljsku, gdje idem na novu službu, ponijeti samo lijepe uspomene i sjećanja. Nemam nikakvih loših uspomena. Vjernici su ovdje susretljivi. Ovdje smo uspostavili jedan prekrasan pjevački zbor, molitvenu zajednicu, grupu čitača i sl. Teško je bilo cijelu župu pokriti i u njoj djelovati jer ona ima 12 sela koja su razbacana. Ja nisam čekao da ljudi i vjernici dođu k meni. Ja sam išao prema njima i s njima se susretao na raznim mjestima. Išao sam redovito i često u kapelice po selima. Ako nisam išao među njih teško da bi oni samo tako dolazili k meni. Redovito sam išao na filijale kojih imam 6. Jednom tjedno sam u tim filijalama gdje običnim danom služim sv. Misu. Nedjeljom i blagdanom sam volio župu integrirati i da vjernici dolaze na misu u župnu crkvu. Najčešće sam u te dane išao u Grabarje, a u druga sela kada su njihovi kirvaji. Sva važnija događanja i podjelu sakramenata to sam uvijek provodio ovdje u župnoj crkvi. Svih 12 sela imaju jaku svijest da pripadaju Župi Požeške Sesvete što je jako dobro. To su imali i prije, ovo je stara župa u kojoj je ostala ta tradicija – ističe Pater Toma koji se raduje jer se vraća u Poljsku, u Varšavu, gdje imaju samostan i provincijalnu kuću.

- U Poljskoj neću imati nikakvu službu misleći na župnika ili kapelana. Godinu dana imat ću za sebe, a nakon toga planiram ići na studij jer želim uložiti više u sebe. Radit ću na duhovnom životu u sredini u kojoj budem što mi je i poslanje. Što se tiče odnosa kolega svećenika iz okolnih i drugih župa ovdje mogu reći da je to bilo više nego korektno. i oni su me jako dobro ovdje prihvatili. Imali smo uz redovite susrete i neformalna druženja što mi je bilo jako lijepo. Rado ću ovdje ponovo dolaziti. Ovdje mi je bilo uistinu lijepo – rekao je pater Cybula u šali govoreći – ne dirajte mi ravnicu.