POŽEGA - Udruga veterana i pripadnika 3. gardijske brigade Kune iz Osijeka te Moto klub Veterani Croatia iz Zagreba održavaju tribine „Kroz logore do slobode“ na kojima su predavači branitelji i invalidi Domovinskog rata, zatočenici srpskih koncentracijskih logora. Četvrtu tribinu održali su i na požeškom Veleučilištu. Tribina ima za cilj educirati studente i nastavnike fakulteta o bitnim događanjima u Domovinskom ratu i to uz pomoć ljudi koji su izravno sudjelovati u tim zbivanjima.
Među logorašima koji su održali predavanje na požeškom Veleučilištu bio je i vukovarski branitelj Predrag Mišić – Peđa, koji je zatočen i odveden u logor nakon obrane Vukovara.
-Bio sam u Sremskoj Mitrovici devet mjeseci. Neljudski uvjeti, vrijeme provedeno tamo nikada neću zaboraviti – vrijeme u kojem znaš da ne odlučuješ o svom životu, gladovanje, maltretiranje i fizičko i psihičko. Trag je ostao, ali čovjek živi dan po dan i koliko se možeš uklopiti u civilno društvo toliko se uklapaš i to je to. Mlade ne trebamo opterećivati s tim što smo prošli, ali moraju znati kako je stvorena ova država i koliko je ljudi dalo svoje živote, svoje dijelove tijela i svoju mladost za nju – rekao je Mišić.
Sve sudionike tribine, studente, njihove profesore, branitelje, logoraše i predstavnike državnih institucija pozdravio je i požeško-slavonski župan i umirovljeni brigadni general Alojz Tomašević.
-Nije se lako vratiti 25 i više godina unazad i asocirati teške i bolne uspomene. To nije lako ako moramo i ovim mladim generacijama reći što se zbivalo u tadašnjem vremenu o čemu progovaraju oni koji su bili izravni sudionici tih događanja – rekao je župan Tomašević.
Da doista mlade generacije o onom što logoraši pričaju ne znaju ništa i da nisu imali priliku čuti sve o tome to nam je potvrdio požeški logoraš Željko Makarun.
-Svi smo mi postali malo i zatvoreni u sebe, ne volimo o tome govoriti, ali evo i ovakve tribine jedan su od načina da se sazna istina. Osobno nikada nisam pričao pred toliko ljudi. Bio sam u logoru Bučje od 28. kolovoza 1991. do 8. listopada 1991. Iako sam time obilježen za cijeli život, uvijek kažem kako sam bio samo 42 dana u logoru. Kažem to “samo” jer znam ljude koji su proveli puno više vremena i znam kako im je bilo. Imao sam sreću pa sam bio razmijenjen, a kako bi kasnije bilo mogu samo misliti. Najgora stvar je što nisam zarobljen u borbi, u prvoj liniji, nas su zarobili ljudi s kojima smo živjeli, igrali nogomet, družili se po zabavama. Ono najgore u čovjeku u njima je isplivalo na površinu. Stoga, ja sam bio, ponavljam, samo 42 dana, ali ne ponovilo se nikom – rekao je Željko Makarun.
Sudionike tribine pozdravio je na početku i domaćin, dekan požeškog Veleučilišta dr.sc. Dinko Zima.
Tekst/foto: Vanja Protić
