UDVDR POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE I OPĆINE BRESTOVAC -
ORLJAVAC – U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeško-slavonske županije i Ogranka Brestovac, Požeško-slavonske županije i Općine Brestovac izgrađeno je u središtu mjesta Orljavac, spomen obilježje. Na spomen ploči za trojicu poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata stoje uklesani likovi i imena Damira Rukelja, Vilka Knezovića i Karla Vranješevića. Otkrivanje spomen ploče održano je u nedjelju 19. ožujka, lijepog proljetnog sunčanog dana, na blagdan sv. Josipa, na kojemu se okupio veliki broj roditelja i rodbine poginulih branitelja, prijatelja, suboraca, branitelja, mještana, učenika i uzvanika.
Biografije trojice branitelja pročitale su učenice OŠ Dragutina Lermana iz Brestovca, a učenici su otpjevali himnu uz pratnju tamburaškog sastava. Vrlo emotivno, jer su to bili upravo njegovi suborci, kojima je bio zapovjednik, obratio se požeško-slavonski župan, general u miru, Alojz Tomašević. - Te teške sudbonosne 91. godine upravo ovdje u Orljavcu je obranjena Zapadna Slavonija. Nismo tražili ništa, nego ovdje mi iz požeške satnije postavili smo barijere i zaustavili ih uz poruku, bando nećete našu Požegu, ne damo našu Zlatnu dolinu. Danas otvaramo ovu ploču sa slikom i imenima tri viteza, tri heroja, koji su ovdje rođeni, s porukom da se zaustavite na ovom raskrižju, uz ovaj spomenik, putnici namjernici stanite, zaustavite se, pomolite se jer ovdje su pali sokolovi. Ovdje su ranjeni, nisu dosanjali svoje snove, nisu doživjeli svoju starost, nisu dosanjali svoju djecu i svoje unuke, nego su svoje živote dali da Hrvatska danas bude slobodna – istakao je župan Tomašević, koji je apelirao da je tada mladost dala svoj doprinos, a današnja mladost treba ostati na ovim prostorima i dati opet svoj doprinos ovoj državi. Ne idite u svijet, nego preuzmite svoju odgovornost i dajte nešto Hrvatskoj.
Otkrivanju spomen ploče nazočili su i položili vijence i zapaljene svijeće,saborski zastupnici Franjo Lucić i Zdravko Ronko, delegacije braniteljskih udruga i Koordinacije udruga branitelja proizašlih iz Domovinskog rata na čelu s umirovljenim brigadirom Krešimirom Pavelićem, delegacija požeške vojarne na čelu s pukovnikom Matom Tomaševićem, načelnik općine Brestovac Zdravko Mandić, načelnik općine Kaptol Mile Pavičić, dogradonačelnik grada Požega Darko Puljašić, delegacija Moto kluba Independent iz Požege, te brojni mještani.
Damir Rukelj rođen je 23. veljače 1967. godine. Školovao se, provodio mladenačke dane i zaposlio u Požegi. A onda, kada mu je bilo samo 24 godine zauvijek otišao. Damir je jedan od onih koji su još u ilegali radili za svoju domovinu te se odmah na početku učlanio u Hdz te organizirao straže i dežurstva u MO Arslanovci. Kao istinski domoljub odlučio je još više pomoći hrvatskom narodu u borbi protiv srbočetničkog agresora. Ostavio je topli obiteljski dom, roditelje, sestru, brata, ali i dobar posao u “Zvečevu” te se pridružio braniteljima na prvoj crti bojišnice podno Papuka.
– Uvijek je bio miran, tih i skroman, ali iznad svega hrabar. To je dokazao i dok je usamljen ležao u bolničkom hodniku i polagano umirao – objavljeno je tada u lokalnim novinama. Neprijatelj, iz čijeg je oružja ubijen Damir, nije imao ljudskosti ni u trenutku njegove sahrane. Dok su se od njega na Groblju sv. Ilije opraštali njegovi najmiliji, raketirali su Požegu. Pokopan je u zvuke hrvatske himne, ali i rafalnu pucnjavu iz protuavionskog oružja. Posmrtno je odlikovan ordenom Zrinski i Frankopan i činom natporučnika Hrvatske vojske.
-----
Karlo Vranješević rođen je 22. svibnja 1972. godine. Djetinjstvo je proveo u Orljavcu gdje je završio osmogodišnju školu. Bio je odličan učenik, volio je školu, kolege i kolegice. Družili su se na igralištu škole i radovali se životu. Igrao je nogomet, volio je izlete i odlaske u druga mjesta ali je uvijek govorio da je Slavonija najljepša. Govorio je, sve ću ja to jednog dana gledati iz zraka – bit ću pilot. Želja mu se nije ispunila unatoč odličnim uspjesima – završio je srednju ugostiteljsku školu u Slavonskom Brodu.
Pristupio je 123. brigadi. Bio je ranjen u Španovici 1991. godine oko Božića. Na sahrani njegove bake Margarete 1. siječnja 1991. godine majka ga je zadnji put vidjela. Poginuo je 7 dana prije svog 20. rođendana 15. svibnja 1992. godine. Sahranjen je na mjesnom groblju u Orljavcu.
-----
Vilko Knezović rođen je 31. ožujka 1964. godine u Požegi gdje je proveo djetinjstvo i mladenačke dane. Završio je srednju građevinsku školu. Bio je građevinski obrtnik i autoprijevoznik. U lipnju 1991. godine s dušom punom ljubavi prema domovini stupa u redove četvrtog bataljuna 108. brigade Zbora narodne garde koji je kasnije prešao u 123. brigadu. Sudjelovao je na brojnim bojištima. Njegova postrojba je raspoređena 7. studenog 1991. godine na prvu crtu bojišta u Orljavcu gdje nakon nekoliko dana zajedno sa Damirom Rukeljom biva teško ranjen. Vilko je tada preživio, no od posljedica ranjavanja umro je 2003.
