TRADICIONALNO OBILJEŽAVANJE VINCELOVA KOD IVE ENJINGIJA NA LOKACIJI VENJA NAJVIŠOJ TOČKI VINOGRADA -
VENJE – Vincelovo na Venju kod našeg najpoznatijeg vinara Ive Enjingija dobar je početak vinogradarske godine koju si je zaželio i sam Ivo Enjingi kiteći lozu najboljim kulenima i kobasicama, jer prošla godina, malo hirovita dala je osjetno manje količine grožđa, no zato dobre kvalitete. Vincelovo se kod Enjingija organizira uvijek na sam dan sv. Vinka, a po veličini kulena kojim je darivao lozu, grozdovi će biti stvarno veliki. Loza se orezuje dok prvi rezač ne dođe do kulena, onda se malo pauzira i degustira domaći kulen uz domaći kruh.
Nakon orezivanja loze na vinogradarskim položajima iznad Venja loza se zalijevala prestižnim vinima koja su dobila najlaskavije nagrade u Londonu, Parizu, Amsterdamu i drugim europskim metropolama. Jedinstveni je to doživljaj koji mogu doživjeti samo gosti na proslavi vinogradarskog zaštitnika sv. Vinka, da u jednom danu mogu kušati toliko nagrađivanih vina, toliko vinskih uspješnica koje dolaze iz podruma Enjingi. U orezivanju Enjngiju su pomagali požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, koji ima senzibilitet za vinogradare, jer je i sam voćar, šljivar, mr. sc. Josip Mesić, voditelj vinogradarstva i vinarije Veleučilišta u Požegi, Josip Budimir, kutjevački gradonačelnik i martinjski kum Marko Čališ.
Kako je Enjingi poznat po marljivom radu, saznali smo da ne staje na ovih 50-tak ha vinograda, nego je već uredio zemljište i krenuo sa sadnjom 10 novih ha vinograda, novog sortimenta. I ovaj novi uzgoj bit će ekološki uzgoj, bez tretmana kemijskim sredstvima i umjetnim gnojivima, pa su naravno i vina Enjingija u potpunosti ekološka vina.
Osim obveznog vincelovskog štapa sa slaninom i kobasicom koje si svatko sam od gostiju peče na vincelovskoj vatri, kod Enjingija je u svečanoj dvorani bila pripremljena i večera, uz zvuke tamburaških instrumenata dvaju tamburaških sastava, TS Berak iz Nove Gradiške i mladih kutjevačkih tamburaša TS Sanjari. UZ crna i bijela Venja, služila su se i nagrađivana vina.
Kod Ive družina je uvijek nešto brojnija i na proslavi Vincelova nađe ih se i koja stotina duša. Ivino srce tada bude ispunjeno, a njegova velika ljubav, tamburica tada dobiva glavno mjesto. Uvijek je volio tamburicu, i sam osobno je u mladosti svirao tamburicu, uvijek je želio da ga ona uveseljava i bio je nesretan kada je skoro nestala iz života slavonskog čovjeka. No ta njegova želja i htijenje urodila je plodom, tamburica je i njegovim velikim zalaganjem vraćena u život svakog Slavonca.
Tekst/foto: Vladimir Protić
