UČENICA MATEJA ŠPEJIĆ, VICEPRVAKINJA DRŽAVE U PRODAVAČIMA  -

POŽEGA - Mateja Špejić, učenica Ekonomske škole u Požegi ne samo da je sve tri godine bila odlična učenica nego je postigla i do sada najveći uspjeh ove škole u natjecanju prodavača. Nakon što je na međužupanijskom natjecanju osvojila prvo mjesto na državnom je postala viceprvakinja.

- Natjecanje se održalo u prodavaonici Mana u Splitu. Izvlačili smo pitanja, a ja sam dobila zadatak prodaje trenirke. Kupac je bila ženska osoba koja je ujedno bila i član Povjerenstva. Ona je tražila trenirku za svoga supruga koji je inače alergičan na kemijske sastave materijala. Morala sam pronaći pamučnu trenirku te saznati kakav ukus ima njezin suprug. Osim što sam morala zainteresirati kupca da kupi našu trenirku morala sam znati i njezin sastav, kako se održava, a uspjela sam obaviti i dodatnu kupnju. Iz onoga što sam kroz razgovor saznala od gospođe ponudila sam joj da uz trenirku kupi i polu majicu koja se bojama i sastavom dobro kombinira. Ponudila sam joj još i čarape, ali kazala je da će drugi puta doći po njih. Prilikom kupnje ocjenjivala se moja verbalna komunikacija kao i govor tijela, znanje, ponašanje te da li smo ostavili takav utisak da kupac ponovno dođe – objasnila je Mateja.

Njezina mentorica Višnja Menđel Troha ističe da Mateja imao ugodan pristup te je zbog toga bila favoritkinja ne samo među Povjerenstvom nego i drugim učenicima. Od 100 bodova osvojila je 97. Svoju praksu obavljala je u požeškoj trgovačkoj radnji Slavonija gdje je često radi vježbe navraćala i njezina mentorica. - Uspjela sam i mentorici prodati bluze, bila je dobar kupac. Kada kupac uđe u trgovinu važno ga je procijeniti, odnosno da li voli da oko njega 'treperimo' ili voli da ga malo pustimo da pogleda. Nedavno je jedna gospođa došla tražiti kaputić koji bi joj poslužio više da se samo zaogrne. Tako što nismo imali u trgovinu, ali ja sam joj ponudila bolero jer sam smatrala da bi joj izvrsno pristajao i ona ga je kupila – kaže Mateja koja je često dobivala pohvale za vrijeme prakse od kupaca zbog svoje pristupačnosti, ljubaznosti i dobrih savjeta.

Nažalost neće ostati prodavač jer namjerava nastaviti svoje školovanje prvo na četvrtom stupnju, a zatim na fakultetu. Njezin mentorica vjeruje da će jednoga dana ipak u najmanju ruku voditi neku trgovinu jer bi bilo šteta da se s takvim talentom ne bavi trgovinom.  (a.t.)