3. SUSRETI MALIH PIVARA „POŽEŠKA KRIGLA“ -

EMOVAČKI LUG – Da je i u Hrvatskoj pokrenuto malo i obiteljsko pivarstvo, a tako i na području Požeštine, govore sada već 3. Susreti malih pivara „Požeška krigla“. Nisu to samo više veliki ljubitelji piva, nego oni koji su zbog piva uzeli stvar u svoje ruke i krenuli kuhati pivo. Požeška udruga za sada ima 15-tak članova koji se bave proizvodnjom piva, od 50-tak litara na više, za svoje potrebe i prijatelje, a neki od njih odlučili su se za veću proizvodnju, pa i da im to bude profesionalno zanimanje i budući biznis. Udruga ima u planu jedan zimski i jedan ljetni susret pivara, zbog različitih sezonskih piva, a za ovaj 3. susret odabrali su Turističko imanje „Zlatni lug“ u Emovačkom lugu. Na susrete su im došli mali pivari iz cijele kontinentalne Hrvatske i BIH.

- Ovo je naš 3. susret i ujedno mali sajam pivara iz Hrvatske i cijele regije, sajam kraft nezavisnih pivovara, koje se na taj način predstavljaju domaćoj publici. Većim dijelom tu su i pivari hobisti koji pivo proizvode samo za sebe i svoje prijatelje. Na ovim susretima imat ćemo oko 70 aktivnih kuhara piva. Svi oni su krenuli prvo kao ljubitelji piva, kroz eksperiment su probali proizvoditi pivo, neki su željeli imati svoje pivo, a poneki su nakon toga ušli iz hobija u pravi posao. Proizvodnja piva je dosta zanimljiva, traži stalno učenje i ima vrlo mnogo vrsta piva – kaže predsjednik požeške Udruge pivara Tin Lehner, koji dodaje da su oni svi tražili literaturu, neka iskustva drugih i krenuli s priručnom opremom. Zbog financijskih sredstava uglavnom svi rade s priručnom i improviziranom opremom, jer je profesionalna oprema skupa, pa tek poneki od njih nabavljaju prave male pivovare. Prije je bilo problema i oko nabavke sirovina, no sada već ima i dobavljača na više adresa u Hrvatskoj.

- Svako kuhanje mora imati svoj plan i za nabavku sirovina, moraš se odrediti koju vrstu piva želiš kuhati i prema tome nabavljati sirovine. Za jedno dobro pivo bitna je kvaliteta sirovine, znanje i strpljenje, a bitna je i voda. Za neke veće količine mora se prilagoditi voda, a ovisi o pivskom stilu kojemu težite. Tvrde vode više idu za tamna piva, a za manju proizvodnju mi uzimamo potpuno demineraliziranu vodu i onda ju obogaćujemo s mineralima kako želimo. Za lagana piva moramo uzeti svakako demineraliziranu vodu, što je nama malim proizvođačima dostupno, dok veliki, industrijski proizvođači moraju uzeti vodu koju imaju u svojoj blizini. Najviše se rade lagana pšenična piva, od pšeničnog slada, a imamo i američkih recepata u kojima ima malo pšeničnog slada. Mi u Slavoniji nismo navikli na jako hmeljena i aromatična piva – kaže Lehner koji ovisno o svojim obvezama kada proizvodi radi do 60 litara pojedine vrste piva i još ne razmišlja da krene u ozbiljnu proizvodnju, nego mu je to samo ljubav prema pivu. Nema nikakvog limita za male proizvođače, no proizvedeno pivo ne smiju nigdje prodavati, a za male količine ne isplati se raditi cijela procedura registracije.

Prije nekoliko mjeseci član požeške udruge Sandi Mance, nakon punih šest mjeseci svladavanja hrvatske birokracije uspio je registrirati svoju pivovaru. Za cijeli proces kaže „blaga katastrofa“. – Prije 15-tak dana krenuli smo s proizvodnjom i za sada proizvodimo jednu vrstu pod nazivom „Slawoner pivo“ Tražili smo jedan naziv koji će biti karakterističan za naše podneblje, i našli smo ga u čuvenoj rečenici baruna Trenka „Ich bin Slawoner“. Trenutno proizvodimo ciklus od 3.000 litara mjesečno, a mislili smo da će nam tržište biti najveća komplikacija. No pokazalo se da je tržište u toj našoj pivovarskoj realizaciji ispalo najmanja boljka, iako se veliki broj ugostitelja veže ugovorima za pojedine velike pivovare. Postoji jedan dio ugostitelja kojima je važna dobra ponuda za svoje goste i oni proširuju svoju ponudu kvalitetnim a ne samo industrijskim ponudama. Krenuli smo s takvim ugostiteljima kao ciljanim kupcima, i sada prodajemo pivo u šest lokala na Požeštini. Već sada zbog dobre prodaje vidimo da bez širenja proizvodnje nećemo moći širiti ni tržište – kaže Mance koji ističe da sada rade njih dvojica na svim poslovima, pa i dostavi piva, a da će sigurno uskoro morati zaposliti još nekoga. Pivo ugostiteljima prodaju po 5,5 kuna po boci i trenutno su na tržištu najpovoljniji. Njihovo pivo direktno iz punionice ide na stol ugostiteljskih objekata bez posrednika i bez raznih marži, pa u tome traže i svoj uspjeh. Sada u sred ljeta rade lagano, pitko pivo, a za zimu pripremaju i teža, crna piva. – Kad smo izašli na tržište vidjeli smo da ne samo veliki ljubitelji piva nego i obični ljudi radije posežu za našim pivom, a kad jednom popije pravo pivo teško se vraća na industrijske brendove. Požega je imala svoju pivarsku tradiciju, u vrijeme kada je u Osijeku otvorena prva pivovara na ovim prostorima u Požegi se spominju čak tri čovjeka s titulom pivar. Prema tome u Požegi su tada bile već tri pivovare, a na obroncima Požeške gode gdje su sada vinogradi sadio se hmelj. Zbog prometne nepovezanosti Požege, jer tada nije imala ni željeznicu te pivovare se nisu razvile. Nadam se da će netko uskoro početi uzgajati i hmelj. Pivarski slad imamo u velikoj tvornici u Novoj Gradišci koja je jedina na ovim prostorima – dodaje Mance koji ističe i belgijsku tvornicu slada u Novoj Gradišci koja je gradila tu tvornicu u Slavoniji gdje ima velike količine ječma za sirovinu. Temelj pivarstva su žitarice a Slavonija je Bogom dana za žitnicu, a tu bi trebalo biti i više pivovara, ne samo tri, nego 33, kaže Mance i misli da će do toga uskoro doći i da će svako mjesto imati svoju malu pivovaru i karakteristična piva.

Jedan od gostiju na susretima pivara bio je i Renato Hadrović iz Križevačke pivovare u Križevcima, koji također spominje dugu i veliku bitku s birokracijom dok su otvorili pivovaru. – Mi smo počeli s radom početkom 2014. godine u sklopu obiteljskog posla u kojemu imamo ugostiteljstvo i turizam. Počelo je sve iz ljubavi prema pivu, a vidjeli smo da velike pivovare ne mare previše za kvalitetu. Postoje tisuće vrsta i načina da se skuha dobro pivo. Naša pivovara danas može proizvesti do 1.000 litara dnevno, a ovisi o tome koliko vrsta piva radimo trenutno. Što više vrsta znači manji kapacitet zbog odležavanja piva. 90% proizvodnje prodajemo u svojim lokalima u Križevcima i na moru. Sada smo krenuli i na Varaždinsko tržište i malo po malo se razvijamo, a uvijek istom kvalitetom tržište zadržavamo. Mi nastojimo sastojke, ja ih zovem namirnicama za pivo, nabavljati najkvalitetnije. Za svijetlo pivo ide ječmeni slad, voda, hmelj i kvasac, a za tamno dodajemo četiri vrste slada tako da dobijemo okus kave i čokolade. Ljudi to prepoznaju i naša piva su vrlo pitka. Mislimo da imamo dobar proizvod i ide sve bolje, zadovoljni smo.

Tekst/foto: Vladimir Protić