OBILJEŽILI GODIŠNJICU ROĐENJA POŽEŽANINA MATKA PEIĆA -
POŽEGA – Povjesničar umjetnosti, slikar, književnik, putopisac, esejist i feljtonist Matko Peić, rodio se u Požegi 10. veljače 1923. godine, odmah kraj mjesta gdje se danas prostire široki trg koji nosi njegovo ime i na kojemu stoji njegova bista. Obilježavanje njegovog 82. rođendana organizirala je mlada Udruga zavičajnih pisaca i slikara koja nosi njegovo ime, polaganjem vijenca podno biste, te u spomen na čitanje njegovi djela, pjesama članova udruge, te postavljanjem izložbe slika, radova članova udruge.
– Mi smo udruga formirana prošle godine, a kako smo zajedno pisci i slikari odmah nam se nametnulo ime našeg poznatog Požežanina Matka Peića koji je bio i slikar i pisac. Odlučili smo zbog toga i obilježiti njegov dan rođenja ovim programom, postavili si obvezu da makar jedan dan u godini proslavimo dane Matka Peića – rekao je predsjednik udruge Mato Mikić, pjesnik, a uz domovinske pjesme, pjesme o Požegi čitale su se i pjesme zavičajnih pjesnika. Naša udruga broji 20-tak slikara, kada smo odlučili osnovati udrugu nismo ni znali da nas toliko puno ima koji slikamo. Ima nas od akademika do samoukih ljubitelja slikanja. Od grada Požege i čelništva grada dobili smo ovaj lijepi i veliki prostor na korištenje gdje možemo priređivati i književne večeri i izložbe slika. Drago nam je što su nas prepoznali kao udrugu i naš rad – istakla je Rajka radoš, dopredsjednica koja vodi sekciju slikara. Smješteni su u prostor starih tunela ispod padina Požeške gore, koji su iskopali stari Požežani još za vrijeme turskih osvajanja, koje je grad Požega uredio i ponudio udrugama na korištenje, od mladih, glazbenika, a sada i zavičajnih slikara i pisaca.
Vijenac podno biste položili su dogradonačelnik Darko Puljašić i savjetnica za kulturu županije Ana Pirović, a kratko o Matku Peiću govorila je njegova studentica Tatjana Kostanjević, akademska kiparica, koja je prije devet godina izradila i bistu svoga profesora koja krasi Trg Matka Peića.
– Napravila sam ga tako po sjećanju na njega, takav kakav je dolazio na predavanja, sa uzdignutim okovratnikom i malo nakrivljenim šeširom. Za njega je poznato da je uz sebe uvijek imao jedan mali notes u koji je sve bilježio, posebno prvi dojam o nečemu. Taj običaj nošenja notesa prenio je i nama studentima prve godine, da uvijek bilježimo svježinu prvog dojma. na mene je djelovao tako da uvijek imam taj notes uz sebe, za skicu, za crtež za tekst. Kad sam 2005. godine bila pozvana da priredim bistu Matka Peića kada se uređivao njegov trg ja sam tada izvukla svoje male „skicen bookove“ i našla moje crteže svoga profesora. Kao male karikaturice i to mi je bila ulaznica da ga vidim, da osjetim tu mimiku koju je imao na našim predavanjima. Sjećam se kako smo ga uvijek gledali kako dolazi i odlazi s Akademije, te dignute kragnice i tog malo naherenog šešira. Imao je izraz, te male oči koje se smješkaju koji sam ugradila u bistu. Volio je impresioniste i zato je ta skulptura malo titrava – prisjetila se Tatjana Kostanjević svoga viđenja Matka Peića i rezultata koji je nastao u skulpturi i poručila da se uvijek treba prisjetiti nekih trenutaka da bi se čitala skulptura, možda i više od nekih povijesnih činjenica.
Tekst/Foto: Vladimir Protić
