SLIJEPE NE VIDE ONI ODOZGO, A ONI NJIH NARAVNO NE MOGU VIDJETI -
POŽEGA – Iako je osnovana davne 1954. godine, kao prva organizacija koja se brinula za osobe s invaliditetom, do sada se uspješno brinula za slijepe i slabovidne osobe, no danas bez sustavnog financiranja udruge ona to više nije u stanju. Iako su unazad desetak godina u suradnji s gradom Požegom riješili i svoj prostor veličine 220 m2, u Sokolovoj broj 5, danas nemaju niti toliko sredstava da plaćaju na četiri sata administrativnu tajnicu, što je bilo svih dosadašnjih godina, predsjednik volontira preko dvije godine, ali nema niti za putne troškove. – Ukoliko se ovakvo stanje nastavi i ne osigura sustavno financiranje udruga će na žalost prestati s radom. Sadržaji koje je do sada pružala udruga dostupni su samo trećini članova s područja grada Požege, dok ostalim članovima, a ima ih 94, nedostupni su zbog neorganiziranog prijevoza, a preskupog javnog prijevoza – istakao je u svom izvješću na Svečanoj akademiji povodom ove visoke obljetnice Zdravko Čop, predsjednik Udruge.
Zasjenilo je to na kraju izvješća i brojne uspjehe koje je udruga postigla, brojne projekte koje je uspješno provela u suradnji s ministarstvima, odlično uređen prostor, opremljen sa sportskim rekvizitima, spravama za rekreaciju slijepih osoba, ali i planovima koje su imali, a to je uređenje računalnog odjela te knjižnice i čitaonice opremljene audio djelima prilagođene slijepim osobama. Od 2001. godine udruga je sustavno educirala svoje članove kroz Računalno-edukacijski centar, obrazujući ih i pripremajući za tržište rada, jer danas je slijepima jako teško doći do radnog mjesta. Članovi udruge redovno se natječu u državnim i regionalnim ligama za osobe s invaliditetom u kuglanju i pikadu.
- Žalosno je da je osoba koja je čitala ovo izvješće radi kao tajnica već dugo, a da za svoj rad dobila nikakav novac i da čovjek koji predsjedava i nije tražio nikakvu naknadu, ne dobije novac niti za prijevoz svaki dan. Ako netko u ministarstvu može imati dvije i tri tajnice, zar slijepcu i Požegi ne mogu imati jednog administrativnog službenika koji će im obavljati ono što oni ne mogu. Mislim da mora i to je odgovornost i lokalne samouprave i državne politike. Mi smo više puta predlagali sustavno financiranje udruga osoba s invaliditetom. Ako netko misli da je udruga „Dobre kapljice“ ako je jednaka udruzi slijepih, onda je netko pobrkao lončiće i očito živimo u društvu koje bi moralo neke stvari prestrojiti. Udruga se nesmije dovesti u ovakvu situaciju da slijepi uskoro neće imati kamo doći – vrlo kritički se osvrnuo Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih i voditelj Dramskog studija slijepih i slabovidnih osoba „Novi život" koji su održali i predstavu za građane „A kako vi vodite ljubav“, a sav prihod od predstave darovali su požeškoj udruzi.
- Vrlo često nam kažu da vodimo ljude na izlete. Da gospodo, vodimo ih, jer je to jedini njihov godišnji izlazak, jer je to jedini njihov događaj koji će im nešto značiti u životu, koji bi vi mogli probati, možda samo na dan-dva, pa biste osjetili kako je živjeti u kolicima, sa štapom, i kako je živjeti bez nečega, s invaliditetom, kojima je oduzeto po nešto i koji u tome žive ekonomski nesolventni da budu i siromašni. Kad govorim o građanima koji su ispod granice siromaštva, onda znajte, su slijepi još dolje negdje na dnu, da ih ne vide oni odozgo, a ovi njih, naravno, ne mogu vidjeti – ispričao se na svojoj oštrini Perić, no kako kaže nije imao izbora jer smatra da ova udruga ne smije nikada doći u ovu krizu i biti nefinancirana.
- Bilo je uspona i padova u ovom dugom periodu rada ove udruge, no sada je upitno samo to sustavno financiranje. Dobro je što nam je Ministarstvo socijalne politike raspisalo poziv za dodjelu asistenta slijepim i slabovidnim osobama koje su nesamostalne u kretanju, a osobito osobama koje žive same. Asistent bi svakodnevno bio tijekom četiri sata dnevno na usluzi – istakao je predsjednik Čop.
Jedna od asistenata slijepim osobama je Andrea Resanović iz Požege. - Moj posao je uglavnom izvan kućanstva, odlazak ili pratnja do liječnika, stomatologa, odlazak u HZZ zbog uputnica i pomagala, odlazak na tržnicu, a jako puno sam surađivala s knjižnicom gdje sam odlazila po građu koju su oni jako rado slušali. Uglavnom su to vanjski poslovi koji se tiču njihovog kretanja. Dobro su nas ljudi prihvaćali i ne mogu se požaliti, a taj posao se isto treba voljeti. Mislim da ljudi još nisu dovoljno educirani, ali kad im se pristupi i zamoli uvijek se pomogne.
Svečani dio akademije bila je dodjela priznanja za počasne članove koji su udruzi pomagali niz godina, a to su Kata Kuraja, dugogodišnja djelatnica, Verica Rebrina volonterka, suradnica i novinarka, Jozo Marić, dugogodišnji suradnik i volonter te Ilija Zadro, dugogodišnji suradnik. Dodijeljene su i zahvalnice svim institucijama, javnim ustanovama, tvrtkama i pojedincima te sponzorima koji su pomagali rad proteklih godina. Zahvalnice su između ostalih dobili Požeško-slavonska županija, grad Požega i tjednik Kronika požeško-slavonska.
