ZAKLADA ANA RUKAVINA ORGANIZIRALA AKCIJU UPISA GRAĐANA U REGISTAR -

POŽEGA – Gradska knjižnica i čitaonica Požega organizirala je u suradnji s Zakladom Ana Rukavina akciju darivanja krvi i upis u Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, koji će omogućiti i povećati šanse za život teško oboljelih. Akcija je u potpunosti uspjela jer se u Registar upisalo 92-je građana koji su ušli u veliki registar koji danas broji preko 44 tisuće potencijalnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. - Zahvaljujem se Gradskoj knjižnici i čitaonici u Požegi što nam je pomogla u organizaciji naše 245. akcije upisa u Registar, kao i gospođi Begić koja je još jednom podijelila s nama svoje iskustvo. Njezino je izlječenje pravi dokaz da se lijek, odnosno ozdravljenje, nalazi u drugom čovjeku koji, kao što je to u njenom slučaju, može biti i miljama daleko - rekla je Mirta Vrančić iz Zaklade Ana Rukavina. Do danas je iz hrvatskog Registra dana nada za spas 41. života. Od toga je 24 transplantata bilo za primatelje u Hrvatskoj, a 17 za primatelje izvan Hrvatske.

Svi građani koji su sudjelovali na akciji upisa nazočili su i promociji knjige „Indijanac Komanč – moj brat po krvi“ koji je na temelju svojih osobnih doživljaja napisala Ankica Begić. Teško oboljeloj život je spasio američki Indijanac iz plemena Komanči, a kroz dnevnik koji je vodila čitavo vrijeme opisala je svoje liječenje ali i susret s darivateljem. – Kad mi je nađen podudarni donor razmišljala sam kako ću ja to izdržati, jer sam bila 42 dana u sterilnoj jedinici, a inače volim ljude i dosta pričati. Tako sam počela voditi dnevnik, dan po dan i na kraju je iz toga nastala knjiga. To mi je bila jedna vrsta psihoterapije ali sam se nadala ako nađem izdavača da ću na taj način pomoći mnogim oboljelima. Ja sam dosta dobro prošla iako je bilo i teških dana, visoka temperatura preko 40, povraćanje, upale pluća, urinoinfekta. Nekada nisam mogla dići niti mali prst, a da sam imala prije nešto takvo pročitati, da je to netko proživio bilo bi mi lakše – rekla je autorica Begić, koja je u posebno ispričala dirljiv susret s njenim donorom, indijancem Komančem iz Oklahome. – I sad me prođu trnci kada se sjetim tog susreta, puno sam plakala, kada sam se prvi puta vidjela i čula s njime preko skypa. Pozvala sam ga u Hrvatski i on je to prihvatio, a cilj mi je bio da ljudi kada vide njega, shvate da mu se nije ništa dogodilo, da je živ i zdrav, da ne odustaju iz registra. Kako je on Indijanac i spasio jedan život, pa prvi puta došao u Hrvatsku, kako onda i mi ne bi drugima pomogli – dodaje Ankica Begić, koja svojim optimizmom širi pozitivnu energiju i daje još više na značaju potrebu ulaska dobrovoljaca u registar.