ZAVRŠNA SVEČANOST U OSNOVNOJ ŠKOLI ANTUNA KANIŽLIĆA -

POŽEGA – Nakon dva tjedna proučavanja i obrađivanja teme holokausta kroz nekoliko nastavnih predmeta, učenici od 5. do 8. razreda i učitelji požeške OŠ Antuna Kanižlića priredili su završnu svečanost i prezentaciju svog projekta posvećenog sjećanju na žrtve holokausta. Sve školske aktivnosti u prošlom tjednu vezali su uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
- Proveli smo cijeli projekt kroz protekla dva tjedna, a učenici su radili brojne radove vezane uz židovstvo, holokaust ali i nenasilje, toleranciju, diskriminaciju. Uz povijesni osvrt djeca su za vrijeme nastave hrvatskog jezika gledala filmove s tom tematikom, na vjeronauku učili o religiji i Židovima, na tehničkom odgoju izrađivali svitke po uzoru na toru, pisali sastave o tome kako graditi svijet u budućnosti i kako nikoga ne ponižavati. Iako na našem području više nema Židova, mi smo pozvali rabina iz Zagreba, koji će učenicima pojasniti nešto o židovstvu i samom holokaustu – rekla je Josipa Valentić, vjeroučiteljica.
- Gledali smo film „Dječak u prugastoj pidžami“ koji je jako tužan. Ona silna ubijanja sigurno svakoga potiču da plače. No ima jedna karakteristična rečenica, kada je dječak u prugastoj pidžami pitao „Zašto sam ja u tom logoru? a odgovor je dobio „Zato što si židov“. To me je potaklo da napišem svoj sastav o tome – rekla je Mateja Franjetić, učenica 6 razreda.
O holokaustu u kojemu nisu stradali samo Židovi, već i pripadnici nekih drugih naroda, iako je najveći broj stradalih bio iz židovskog naroda, predavanje je održao Luciano Moše Prelević, rabin Židovske općine Zagreb. – Drago mi je da je ova škola uložila toliko puno truda u proučavanje holokausta, jer je to univerzalna tema, ne samo židovska. I ja ne volim da o njoj govore samo ŽIdovi. Ovdje sam govorio o antisemitizmu i jednom vjerskom stanovištu jer sam ja ipak rabin. Važno je progovarati o holokaustu jer je to bio jedan od zadnjih najužasnijih događaja u skorijoj povijesti, ali je još uvijek toliko blizu da se može naučno proučavati. Mogu se još uvijek proučavati svi aspekti nasilja, na vrijeme prepoznati, da svijet od lokalne zajednice do cijelog svijeta može na vrijeme reagirati. Da smo te lekcije naučili na vrijeme možda i Domovinski rat ne bi bio tako strašan, i možda smo ga mogli spriječiti – kaže rabin Prelević, te dodaje da unatoč svim strahotama holokausta, i našoj rečenici na kraju „Ne dogodilo se“, svaki dan vidimo silna stradanja, silna nasilja. – Ljudi uopće ne nauče, vidimo svuda silna stradanja. Možda nam ona na drugim kontinentima i stradanja ljudi druge boje kože ne izgledaju strašno, što je zapravo užasno, no niti mi pojedinci, niti svijet ne uči na svojim greškama. Nasilje počinje u kući, nasilje počinje u školi među djecom, i dalje se prenosi kako odrastamo. Zbog toga djeci moramo objasniti što je to nasilje i koje sve posljedice mogu proizaći iz svega toga.
Veliki i mali pjevački zbor otpjevali su skladbu Jeruzalem i Hevenu Shalom Aleheim, a dramska grupa je čitala dijelove iz knjige „Dnevniče, želim živjeti“. Svečanosti je nazočio i zamjenik župana za društvene djelatnosti Ferdinand Troha.