Kamere za nadzor brzine postale su gotovo jednako uobičajene kao i prometni znakovi. No unatoč njihovoj sve većoj zastupljenosti, dio vozača i dalje vozi kao da ih ne vidi. U 2025. godini evidentirano je više od 320 tisuća prekršaja nepropisne brzine, što jasno pokazuje da radari rade – ali i da posla ne nedostaje.

Gdje vozači najčešće ne miču nogu s gasa i gdje je najgušća mreža kamera, istražili smo u nastavku.

     Policijska uprava zagrebačka prednjači po broju prekršaja

Prema podacima MUP-a, na području RH u 2025. godini evidentirano je 320.069 prekoračenja dopuštene brzine.

Najviše ih je zabilježeno na području Policijske uprave zagrebačke, čak 39.695. Slijedi Policijska uprava splitsko-dalmatinska s 27.357 prekršaja te Policijska uprava zadarska s 23.560 evidentiranih slučajeva.

     Kazne za prekršaje idu i do 2.650€

Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, kazne za prekoračenje brzine razlikuju se ovisno o tome događa li se prekršaj u naselju ili izvan njega. Kazne u naselju su u pravilu strože jer se smatra da je rizik za pješake i druge sudionike znatno veći.

     Široka mreža kamera: PU zagrebačka i splitska prednjače po broju

S obzirom na visoke kazne, važno je znati da je nadzor prometa danas znatno intenzivniji nego ranije. Samo u 2025. godini postavljeno je 179 novih kućišta. Na hrvatskim prometnicama tako se nalazi ukupno 767 kućišta i 201 fiksni uređaj koji se po potrebi premješta između lokacija.

Najviše kamera, njih 86, nalazi se na području PU zagrebačke i PU splitsko-dalmatinske. Slijede PU međimurska sa 62, PU istarska s 59 i PU varaždinska s 58 kamera. Lokacije svih kamera pogledajte ovdje.

     U 2026. godini planira se dodatno širenje

Iz MUP-a ističu da je postavljanje novih radarskih uređaja dovelo do ujednačavanja srednjih brzina kretanja vozila, što je stabiliziralo prometni tok i smanjilo broj prometnih nesreća. Na upit planira li se nastavak širenja mreže kamera i ove godine, poručuju: - Ministarstvo unutarnjih poslova planira u 2026. godini nastaviti s aktivnostima koje bitno utječu na samu sigurnost cestovnog prometa, a to je među ostalim i postavljanje dodatnog broja kućišta i fiksnih uređaja za mjerenje brzine kretanja vozila. Lokacije/pozicije određuju lokalne policijske postaje i uprave na temelju prometne problematike sukladno statističko analitičkim pokazateljima gdje se događaju najteže prometne nesreće uzrokovane prekoračenjem dopuštenih brzina.

     U konačnici, koliko se vremena štedi bržom vožnjom?

Prema izračunu Tonija Miluna, nagrađivanog profesora matematike, 50% brža vožnja ne donosi ni približno 50% uštede vremena. Primjerice, dionicu od 200 km pri brzini od 130 km/h prijeći ćete za 1 sat i 32 minute. Ako ubrzate na 140 km/h, stići ćete tek šest minuta ranije.

Povećana brzina i nesigurna vožnja tako stvaraju tek nekoliko minuta prednosti, ali zato nose rizik kazne, opasnih situacija i mogućih tragičnih posljedica. Kad se sve zbroji, jurnjava ne štedi gotovo ništa, ali može oduzeti puno.