POŽEGA / POLJANICE / PAPUK - Početak ljeta obično asocira na more, gužve i mirise borova. No, HPD Sokolovac zna bolje! Pravo osvježenje čeka tamo gdje cvrkuću ptice - u dubokom hladu Papuka.
Ove nedjelje planinarska pustolovina u organizaciji Krešimira Bubaka započinje iznad Velike, na Poljanicama, gdje se asfalt pretvara u šumski put, a signali na mobitelima polako nestaju. Koračajući kroz zelenilo, planinarke i planinari stižu do Stražemanskog grada – mjesta gdje se povijest susrela s aromom jutarnje kave iz termosice. Sunce još nije ozbiljno "zagrijalo," a već se dive pogledu na nježne, zelene obronke. Kao da je netko proljeće zaboravio isključiti.
Nakon odmora, put ih vodi Šiljkom, staza zadobiva karakter – uspon postaje ozbiljniji, ali ništa što dobra volja (i povremena pauza za "uhvatit dah") ne može savladati. U podnožju Lipovca hvataju se šumske ceste, a potom kreće odlučan uspon prema vrhu Lipovac (791 m). Nije najviši na Papuku, ali svakako najzaslužniji vrh za dužu pauzu ove planinarske avanture. Na njemu ih dočekuje tlo puno kamenja i stabla divljih krušaka koja nisu ponudila slatke plodove, ali su im dala osvježavajuću sjenu. A to je, za ljetno planinarenje neprocjenjivo.
Tu se vadi planinarski ručak: nešto suhog, nešto sirastog, nešto "tko zna što je to, ali fino je." Priča se, šali, uživa. Lipovac se pokazao ne samo kao zanimljiv vrh nego i kao ugodan dnevni boravak u prirodi.
Nastavak puta vodi preko širokog platoa prema Orahovim vodama, gdje ih iznenađuju neobični kameni oblici – prirodne skulpture i prilika za fotografiranje. Neki u kamenu vide lica, drugi životinje, a treći – samo dobar izgovor da još malo zastanu.
Nakon dužeg odmora i lagane "filozofske" rasprave o obliku stijena, spuštaju se prema Babjoj peći i Veseljku – nazivi koji zvuče kao bajka, a pružaju duboki šumski hlad i mir kakav se ne nalazi u turističkim vodičima.
Povratak do početne točke donosi osjećaj zadovoljstva i blagu težinu u nogama, ali i onu neizbježnu misao: "Kamo idemo sljedeće nedjelje?"
Jer Papuk nije samo planina – to je prostor gdje priroda priča priče, a svaki korak postaje rečenica u dnevniku ljeta bez klimatizacije, ali s dušom.