PRVO EKUMENSKO SLAVLJE KATOLIKA I PRAVOSLAVACA   -

PAKRAC - Prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Pakracu održano je 21. siječnja središnje ekumensko molitveno slavlje Požeške biskupije. Predvodio ga je požeški biskup Antun Škvorčević, a nazočio mu je i izaslanik slavonskog episkopa Save Jurića, pakrački paroh Đorđe Teodorović. Biskup je podsjetio na značenje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana i nastojanje Požeške biskupije da se svake godine uključi u nju molitvom u svim župama i središnjim slavljem koje se naizmjence održava u gradovima gdje živi određeni broj vjernika drugih kršćanskih zajednica, prvenstveno Srpske pravoslavne Crkve.

U homiliji biskup je podsjetio kako ovogodišnje geslo Molitvene osmine i biblijska čitanja ovog slavlja govore o promjeni i pobjedi, što u Pakracu zbog svega što se dogodilo u nedavnim ratnim zbivanjima ima posebno značenje. - Na ovom prvom biskupijskom ekumenskom molitvenom susretu u Pakracu, evanđeoskom osjetljivošću, iskrenošću i poniznošću molimo Gospodina da nam oprosti vjerničke nedosljednosti, izostanak snažnijeg zauzimanju za poštivanje prava i dostojanstvo svakog čovjeka na našim prostorima, manjak hrabrosti da dignemo jasnije glas protiv ratnih opredjeljenja u novijoj i daljoj prošlosti, ubijanja nedužnih, ponižavanja i progona ljudi, otvaranja logora od Jasenovca do Bučja, šutnju s obzirom na počinjeno zlo, ravnodušnost prema nestalim ljudima. S dubokom žalošću gledamo još neobnovljene domove, sakralne objekte, od sabornog hrama Presvete Trojice i vladičanskog dvora u Pakracu, do župne crkve u Voćinu i Čagliću te brojnih kapela diljem zapadne Slavonije. Pogađa nas još uvijek prisutno nepovjerenje i u odnosima određenog broja službenika dviju Crkava – poručio je biskup Škvorčević.

Paroh Teodorović je u svojoj prigodnoj riječi prenio pozdrave slavonskog episkopa Save. Istaknuo je kako je Bog stvorio čovjeka a ne nacije i vjere, a Isus zapovjedio da ljubimo Boga i bližnjega koji nije tek pripadnik vlastite obitelji ili prijatelj, nego svaki čovjek. Podsjetio je na misao patrijarha Pavla da nitko od nas nije mogao birati mjesto gdje će se roditi niti roditelje, ali da može birati kakav će čovjek biti. Dodao je da Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima kaže da među onima koji su kršteni nema više razlike, nego su svi - obučeni u Isusa Krista - postali jedno i zaključio: - Upravo na ovim našim prostorima gdje su brojne pogreške činjene, upravo se ovdje trebamo više ljubiti da bi na ovim našim prostorima mogli lakše živjeti“.     (a.t.)