Slovenski vozač Audija austrijskih oznaka teško je kršio brzinsko ograničenje te pretjecao preko pune linije, znajući da na toj lokaciji nema ni fiksnih radarskih kamera niti policijskih kontrola. Tako sigurno ne bi vozio u Sloveniji, Austriji…

autor: prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić za autoportal

Na sigurnost cestovnog prometa utječu vozač, vozilo i prometnica. Ali, ti utjecajni čimbenici ni približno nisu ravnomjerni, kako, nažalost, tumači naša "prometna struka" (3 x 33 posto) i time definira i potiče pogrešnu strategiju sigurnosti cestovnog prometa. To je zorno pokazala tragična prometna nesreća, u kojoj su sinoć na Turanskoj obilaznici u Karlovcu u frontalnom sudaru dva vozila, na koja su potom naletjela još dva, dvije osobe izgubile život, a tri su teško ozlijeđene.

Naime, ni najsigurniji automobil, Audi, ni najbolja prometnica (Turanska obilaznica), ne mogu spriječiti da vozač, teškim i bezobzirnim kršenjem prometnih propisa, izazove tragičnu nesreću. Obrat, naravno vrijedi, jer vozač, ako se pridržava članku 51. stavku 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama te brzinu prilagodi stanju vozila i uvjetima na kolniku, sigurno će voziti u svakoj situaciji.

A vozač Audija ne samo da brzinu nije prilagodio uvjetima, vozio je u teškom brzinskom prekoračenju (čl. 54. st. 3, odnosno 2) te je nepropisno i opasno pretječući prekršio čl. 71. i čl. 72. Stupanj oštećenja vozila, dinamika i nakon prvog sudara te naknadnih sudarnih naleta druga dva vozila, konačni položaj vozila te strašne posljedice (pogibija oba vozača i tri tri teško ozlijeđene osobe, ukazuju da je Audi brzinom od oko 140 km/h udario u nasuprotno vozilo koje se kretalo nižom brzinom.

Sve ukazuje i da je slovenski vozač tom dionicom, prethodno, odnosno u trenutku nesreće, prekoračivši dopuštenu brzinu za više od 50 km/h, počinio i kazneno djelo Obijesna vožnja u cestovnom prometu (Kazneni zakon, članak 226.).

Zašto je tako vozio? Znao je da tamo nema fiksnih radarskih kamera niti prometne policije te da može voziti kako god hoće, prekršiti sve moguće prometne propise bez rizika kažnjavanja, u konkretnom slučaju i oduzimanja vozačke dozvole. Bi li tako vozio u Sloveniji gdje je rođen, odnosno Austriji gdje boravi i radi? Naravno da ne bi.

Zbog toga je u konkretnom slučaju 100-postotna krivnja za nesreću na vozaču Audija. Prosječno, vozači su krivi za 85 posto prometne nesreće, ceste 10 posto i vozila 5 posto.

Sve je, nažalost, posljedica vozačima dobro poznate činjenice da je u posljednje vrijeme, posebice od ulaska Hrvatske u Schengen i migrantske krize prisutnost prometne policije na cestama i autocestama minimalna (možete voziti od Osijeka do Splita a da ne uočite policijsku patrolu), ceste su praktički bez policijskog nadzora, i to vozači zloupotrebljavaju, često i bezobzirno kršeći prometne propise.

To je uvelike posljedica velikog angažmana na čuvanju istočnih granica i sprječavanju ilegalnih migracija, ali i prakse, da zbog pritiska osiguravateljskog lobija sudionici u prometnim nezgodama bez ozlijeđenih često zovu policiju na očevid, umjesto da ispune Europsko izvješće o prometnoj nesreći i uklone vozila s ceste čine se rasipaju policijski resursi i umanjuje mogućnost nadzora prometa. Usto se nepotrebno stvaraju gužve.

Zbog toga naši vozači, koji na domaćim cestama bezobzirno krše prometne propise, već u Sloveniji, a posebice Austriji voze disciplinirano. Nažalost, zbog dobro poznata činjenice da se na hrvatskim cestama mogu nekažnjeno kršiti prometni propisi te da je tolerancija za prekoračenje brzine višestruko veća nego u većini zemalja Europske unije, strani vozači na našim cestama voze manje propisno i bezobzirnije. Kad shvate da je rizik  kažnjavanja za prometne prekršaje zanemariv, brzo nestaje njihova prometna kultura i sve što su stjecali kroz prometnu edukaciju. To pokazuje koliko je inzistiranje na mjerama dodatne edukacije vozača, u svrhu povećanja prometne sigurnosti, neučinkovito i pogrešno.

Ova teška, tragična nesreća ukazuje da su pasivne mjere (dodatna signalizacija, vibracijski ili intenzivniji uspornici te radarske kamere) i aktivne mjere nadzora prometa (policijske patrole) za sigurnost cestovnog prometa važnije od sigurnosne rekonstrukcija prometnica. To pokazuje i Turanska obilaznica u Karlovcu.
Zbog toga bi trebalo uvesti sljedeće mjere, a povećanje izvjesnosti kažnjavanja za prometne prekršaje trebala biti primarna i temelj strategije sigurnosti cestovnog prometa:

1. Na sve opasne dionice i nadvožnjake postaviti postolja s kutijama za radarske kamere koje mjere brzinu, razmak od vozila, pretjecanja, vezivanje sigurnosnim pojasom, nepropisno korištenje mobitela te prethodne oznake kontrola prometa. U određeni broj, na promjenjivim lokacijama postavljale bi se radarske kamere.

2. Na kritične dionice postaviti dodatnu svjetlosnu signalizaciju koja upozorava na prekoračenje brzine.

3. Ukinuti toleranciju policijskog mjerenja od 10 km/h za brzine do 100 km/h i 10 posto za više te umjesto tolerancije 10/10 uvesti 3/3.

4. Uvesti dodatne kazne za pozivanje policije na očevid prometnih nezgoda samo s materijalnom štetom te mjere da osiguravateljske tvrtke bezuvjetno trebaju prihvatiti nalaz ispunjenog Europskog izvješća o prometnoj nesreći, koje ispunjavaju sudionici nezgode te isplaćivati odštetu.

5. Prethodnim i dodatnim mjerama (nužnim i višestruko isplativim ulaganjima u povećanje policijskih resursa) osigurati uvjete za povećanje prisutnosti policije u aktivnom nadzoru i kontroli poštivanja prometnih propisa.