AKADEMSKI SINDIKAT podsjeća da je poljoprivreda danas najveći potencijal gospodarskog razvoja Republike Hrvatske. Svjestan je činjenice da nam poljoprivreda daje prijeko potrebna dobra, nudi zdravlje, štiti okoliš, čuva kulturu i tradiciju, dio je našeg identiteta i omogućuje ekonomski razvoj.Od svojih početaka poljoprivreda je bila izvor hrane i pogon ljudskih aktivnosti, a danas u razvijenom svijetu selo, poljoprivreda i seljak su ponovno važni i aktualni. Ponovno se vrjednuje njihova višeznačna uloga ne samo kao proizvođača hrane, već i kao nositelja i promotora ekoloških, kulturno-tradicijskih, gospodarskih i turističkih zbivanja te kao jamaca suvereniteta i zdravlja stanovništva. Osim toga, danas je selo, sa svojom tradicijski proizvedenom zdravom hranom i svim autohtonim vrijednostima, dodana vrijednost koja se može verificirati kroz oznake „organsko“, „ekološko“, „izvorno hrvatsko“, ili, kroz proširenu turističku ponudu seoski i agro-turizam.
Za razvoj poljoprivrede i prehrambene industrije potrebno je povećanje produktivnosti i konkurentnosti
AKADEMSKI SINDIKAT podsjeća da se razvijenom poljoprivredom može učinkovito boriti protiv gladi i siromaštva, a kvalitetna poljoprivredna strategija osnova je opstanka i napretka cijelog društva.Potrebno je učiniti odlučne korake koji će osigurati ne samo opstanak, već rast i razvoj te dugoročan prosperitet hrvatskog sela i seljaka. Na cjelokupne rezultate hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora utječu različiti socioekonomski, tržišni, okolišni, politički i tehnološki uvjeti. Ruralna područja u kojima primarna poljoprivreda predstavlja veliki dio izvora zarade još uvijek obilježavaju visoke stope siromaštva, osobito u Istočnoj Slavoniji. U krškim područjima, veliki potencijal razvoja ekološkog stočarstva temelji se na uzgoju izvornih pasmina – posebice goveda, ovaca i koza.S obzirom na biološki potencijal krških područja, budući razvoj stočarstva mora se temeljiti na inovativnim programima i projektima koji će vrednovati prirodne resurse u skladu s načelima održivog razvoja. To podrazumijeva koncept gospodarskog razvoja koji će omogućiti naseljavanje uz uvjet očuvanja visokorizičnog krškog okoliša i kulturnog identiteta prostora. Dakle, stočarstvo na krškim područjima mora se temeljiti na izvornim pasminama te stoljetnoj tradiciji uz uvažavanje specifičnosti okoliša i zahtjeva potrošača. Takoće se proširiti djelatnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i poljoprivrednih zadruga te unaprijediti proizvodnja tradicionalnih/autohtonih i ekoloških proizvoda - mesa i mesnih prerađevina te sira, skute i drugih proizvoda.
Nova poljoprivredna politika uz potporu akademske zajednice
AKADEMSKI SINDIKAT upozorava da inovacije, odnosno tehnološki razvoj u genetici, nanotehnologiji, daljinskim istraživanjima, sljedivosti (blockchain), analizi (velikih) podataka, internetu stvari, umjetnoj inteligenciji, robotici, e-trgovini, itd.,donosi prilike za rast proizvodnje, snižavanje troškova, smanjenje rizika, povećanje dodane vrijednosti te razvoj novih tržišta za hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor. Digitalne tehnologije značajno smanjuju troškove dijeljenja informacija, provedbe transakcija u poljoprivredno-prehrambenim lancima te sustavima znanja i inovacija. Tehnološki razvijena društva značajan dio svoga BDP-a ostvaruju kroz tvrtke utemeljene na znanju i modernim tehnologijama. Prema tome, želi li Hrvatska razvijati poljoprivredu i prehrambenu industriju mora poticati razvoj vlastitih tehnologija, za što je potrebno aktivirati znanstveno-istraživačke potencijale i intenzivirati raznolike programe suradnje znanosti i svih segmenata gospodarstva. U tom smislu, posebnu pozornost treba posvetiti inovacijama, transferu znanja i tehnologija u poljoprivredu i prehrambenu industriju uz pomoć akademske zajednice, jer Hrvatska u tom segmentu ima izvanredne potencijale.
AKADEMSKI SINDIKAT nudi akademsku zajednicu poljoprivrednoj politici, koja će osigurati razvoj poljoprivrede i prehrambene industrije, jer trenutačno ne proizvodimo dovoljno hrane niti stvaramo poljoprivredne viškove. Trgovački lanci zbog toga jeftino uvoze hranu, a nama je prodaju skupo jer EU ima višak hrane, a nijedna članica neće smanjivati svoje viškove pa je inflacija uvoza i mala domaća proizvodnja glavni razlog zašto su cijene sve veće. Koliko smo loši, najbolje pokazuju podaci u vanjskotrgovinskoj razmjeni prema kojima je Hrvatska lani ostvarila povijesno najveći vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji prehrambenih proizvoda, dok se ove godine očekuje da će deficit biti još veći. Zato potrošače najviše pogađaju i revoltiraju sve veće cijene hrane, koje su proteklih godina potvrdile da nisu uzrokovane samo poremećajima na globalnom tržištu, nego upravo našim lošim rezultatima u proizvodnji – poljoprivrednoj politici koja ne temelji svoj razvoj u suradnji sa akademskom zajednicom.