S tugom se opraštamo od velikana glazbene umjetnosti, čiji je život obilježio neizbrisiv trag u kulturnom i glazbenom naslijeđu Požege i Hrvatske. Rođen 13. svibnja 1945. u Požegi, svoju je ljubav prema glazbi pretvorio u poziv, oplemenivši živote mnogih svojim talentom, strašću i predanošću.

Glazbeni put započeo je kao član benda “Crni šest”, s kojim je 1991. nastupio na požeškom festivalu Zlatne žice Slavonije. Njihova pjesma “Laže selo, lažu ljudi” postala je svevremenski hit, utkana u tamburašku tradiciju. Iako prepoznat po tamburaškoj glazbi, bio je svestran umjetnik, podjednako inspiriran rockom, jazzom i gospelom.

Njegov bogat repertoar uključuje nezaboravne skladbe poput “Da sam imo šaku dukata”, “Idem, idem ej živote”, “Leina”, “I kad nisam s tobom bit ću”, “Pustite me bar da sanjam” i mnoge druge, od kojih su mnoge postale glazbeni klasici.

Za svoj doprinos kulturi i umjetnosti, bio je nagrađen nagradom Požeško-slavonske županije za životno djelo, kao i Medaljom grada Zagreba za poseban doprinos u promicanju kulture.

Bio je majstor nekoliko instrumenata, školovan u solo pjevanju, i unatoč poznim godinama, nije se umorio u potrazi za glazbenom inspiracijom. Njegov je život bio glazba, a glazba njegov život.

Ćiro Gašparac bio je jedna od ključnih figura u očuvanju i promicanju slavonske glazbene baštine, a njegov doprinos festivalu Zlatne žice Slavonije ostavio je neizbrisiv trag. Kao interpretator slavonskih pjesama i čuvar tamburaške tradicije, Ćiro je svojim nastupima redovito davao poseban duh festivalu, povezujući publiku s autentičnim zvukom Slavonije. Njegova smrt označila je gubitak istinskog promotora slavonske kulture, no njegova ostavština nastavlja živjeti kroz pjesme i sjećanja koja su zauvijek utkana u povijest Zlatnih žica Slavonije.

Svojim djelima i karizmom ostavio je neizbrisiv trag u srcima mnogih. Požega i Hrvatska zauvijek će pamtiti njegovu predanost glazbi, njegov duh i njegovu umjetnost.

Počivao u miru.