POŽEGA / ZADAR / UGLJAN - „Krećemo iz Požege u ranim jutarnjim satima, vozimo se do Gaženice odakle nam ide trajekt za Preko. Prognoza kaže biti će kiša pa po dolasku na Ugljan odlučujemo se prvo odvesti do brda Sv. Mihovil gdje se nalaze ostaci istoimene srednjovjekovne utvrde koja je kroz povijest imala veoma važnu ulogu, osobito za vrijeme mletačke opsade grada Zadra 1345. i 1346. godine. Utvrda se prvi put spominje sredinom 14. st., a vjerojatno je nastala na temeljima starije utvrde iz 6. st. Na prostoru utvrde se nekada nalazio i benediktinski samostan sv. Mihovila (kraj 11. i poč. 12. st., djelovao do 15. st.).
Kiša je ipak odlučila da neće padati pa se nakon razgledavanja tvrđave vozimo do mjesta Turkije i krećemo na uspon na najviši vrh Ugljana Šćah (286mnv). Iako je put označen kao lagana staza, na nekim mjestima bila je potrebna i upotreba ruku. Putem se sladimo zrelim maginjama, za mnoge nepoznatim voćem. Nakon nešto više od sat vremena dolazimo do vrha. S vrha se pruža jedan od najljepših pogleda na čitavi zadarski arhipelag, s jedne strane prema Zadru i Velebitu, a s druge strane prema Kornatima i ostalim otocima arhipelaga.
Nakon kratkog uživanja na vrhu spuštamo se do naših kombija te put nastavljamo prema Pašmanu gdje idemo u posjet lokalnom OPG-u Matulić poznatom po proizvodnji prirodne kozmetike i delikatesa inspiriranih netaknutom prirodom otoka Pašmana. Ljubazna domaćica dočekala nas je s bocom Prošeka, te nam ispričala kako nastaju njihovi proizvodi. Nakon što smo se namazali raznim kremicama, isprobali aceto od smokve i maraske (neki su i napunili ruksake prirodnim proizvodima) zahvaljujemo se domaćici i odlazimo do obližnje trgovine u kratki shopping i konačno zasluženu kavu.
Nakon odmora odlazimo do mjesta Banj gdje su naši apartmani, smještamo se u apartmane, no nema odmora, idemo na brdo Ćokovac posjetiti Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana u Tkonu.
Samostan je sagradio biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve. U malom samostanskom lapidariju može se, među ostalim, vidjeti i ulomak kamenog reljefa sa motivom križa, koji potječe iz kapele Sv. Kuzme i Damjana iz 6. stoljeća. Na ulazu u samostan dočekao nas je jedan od braće Benediktinaca, upoznao nas sa nastankom samostana te pravilima njihovog reda. Nakon što je ljubazno odgovorio na sva naša pitanja odveo nas je u razgledavanje samostana.
Dan se već bližio kraju i vrijeme je za večeru, no kako je sezona završila u Tkonu radi samo jedan restoran pa baš i nemamo izbora. Nakon večere i šetnje Tkonom umorni od cijelog dana odlazimo do naših apartmana na spavanje.
Drugi dan budimo se rano, doručkujemo i krećemo na uspon na najviši vrh otoka Pašmana Veliki Bokolj (274mnv). Staza počinje u mjestu Dobropoljana. Na početnom djelu je asfaltna cesta, dok pred vrh je dobar makadam. Danas je lagana šetnja, nema stijena kao što je bilo jučer. I ovdje se sladimo ukusnim maginjama, divljim borovnicama... Na vrh stižemo za manje od sat vremena. Vrh je označen velikim okruglim kamenim vidikovcem, do kojeg vodi niz kamenih stepenica. Nakon kratkog uživanja na vrhu, spuštamo se istim putem do naših kombija i krećemo prema Tkonu. Imamo još malo vremena do polaska trajekta za Biograd pa uživamo u moru, suncu i kavi. Po dolasku trajektom u Biograd vozimo se do mjesta Vrana te idemo u razgled Maškovića Hana. To je najzapadniji spomenik svjetovne turske arhitekture u Europi. Izgradnja Mašković Hana započela je 1644.godine po naređenju i sredstvima Jusufa Maškovića, porijeklom iz Vrane, visokog dostojanstvenika na sultanovom dvoru i vrhovnog admirala turske flote. Želio je da građevina bude njegova vlastita ljetna rezidencija s velikom turskom kupelji i svim najluksuznijim detaljima tog vremena. U blizini Maškovića Hana obišli smo i ostatke starog grada Vrana iz 9.st. Izlet se bliži kraju, preostaje nam samo ručati i krenuti put Požege. Iza nas je još jedan lijepo proveden vikend. Imali smo super vrijeme iako su sve prognoze govorile da će nam padati kiša, dobru ekipu, puno uživanja i lijepog druženja. Puni lijepih dojmova u večernjim satima vraćamo se svojim kućama.“
Tekst: Ivana Šljerić
Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
Vodiči izleta: Ivana Šljerić i Hrvoje Mikolčević