POŽEGA / PAPUK - Ove tmurne nedjelje 23 izletnika i planinara se uputilo na edukativni izlet na Papuk. Zbog svoje geološke raznolikosti Papuk je 2007. godine proglašen prvim geoparkom u Republici Hrvatskoj. U raznovrsnoj geologiji ovog područja, vidjeli smo mnogo toga.
Prvo smo hodali po vodonepropusnom tlu bijele gline, koja je nastala na obalama Panonskog mora. Malo dalje naišli smo na fosile, od kojih su najuočljiviji i najzanimljiviji bili fosili školjke. Prošli smo pokraj vrlo toplog područja koje je uvjetovano i geološki i ekspozicijom. Nastavili smo do sedimentnih stijena – konglomerata, koje su nastale od sedimenta različitih veličina kamena, tj. od trošina (stijena se prirodno ponovno formirala od kamenčića, kao da su vezani cementom). Naišli smo i na metamorfne stijene, koje su nastale od pijeska pod pritiskom tla ili vode na dubini od oko 10 km. Vidjeli smo ljubičaste stijene, smeđe, te stijene ostalih zanimljivih nijansi i boja. Uživali smo u prvim proljetnicama, a društvo su nam pravili mali daždevnjaci koje je ovaj vlažan dan izvukao iz njihovih skrovišta. Potapšali smo „Veseljka“ (kamen koji se skotrljao s vrha Južne terase, a po kemijskom sastavu je kalcijev karbonat, tj. kalciti) koji izletnicima služi kao orijentir na njihovim pješačenjima.
Došli smo do poznatog penjališta - Stijene Sokoline, koje su sedimentarne, a nastale su od sitnog pijeska i bogate su silicijem. Ovo su izrazito tvrde stijene, a kada se lupa kamen od kamen mogu se vidjeti i iskre. Bili smo toliko hrabri da smo se svi popeli na vrh i tamo napravili pauzu za objed te iskoristili predivan pogleda za poziranje i slikanje.
Nakon uspješnog spusta, proučavali smo naš Slavonski krš (tip stijene koje su mekane, krhke, vodopropusne u kojima se nalaze pećine). Po kemijskom sastavu te su stijene sastavljene od kalcijevog i magnezijevog karbonata. Na ovom potezu nalazi se špilja Babina Peć, mala sigurna pećina u kojoj se u minijaturi mogu vidjeti svi špiljski ukrasi. Na putu nas je pratila lagana kišica, koja nas nije obeshrabrila u daljnjem istraživanju. Išli smo uz Radovanački potok koji ponire, te je bilo zanimljivo pratiti tok potoka i doći do mjesta gdje nestaje u podzemlje.
Na povratku smo odlučili prošetati stazom na kojoj se nekada nalazila uskotračna pruga koju je krajem 19. stoljeća izgradio mađarski trgovac Salamon Heinrich Gutmann, a služila je za izvlačenja drvne mase. Na ovakvom uzbudljivom i edukativnom izletu slikali smo se i u „drvenoj pećini“ koja je nastala u srušenom deblu impozantnog stabla koje nisu uspjeli odvesti s ovom prugom. Kako je na izletu bio velik broj polaznika ovogodišnje Planinarske škole, ovo je bila idealna prilika da na terenu primjene i primijete sve ono usvojeno na predavanjima.
Tekst napisao mr. sc. Ivica Šnajder – HPD Gojzerica Požega
