POŽEGA / VLAŠIĆ - BiH - Planinari HPD Gojzerice vole testirati svoju kondiciju, izdržljivost i ljubav prema prirodi i u najhladnijem dijelu godine. Njih šesnaest se proteklog vikenda uputilo na prelijepu planinu Vlašić, smještenu u srcu Bosne i Hercegovine. Izlet je organizirao i vodio iskusni planinarski vodič HPD Gojzerice Frano Barišić, hrabro se suočavajući s izazovnim vremenskim uvjetima koji su najavljivali snažan vjetar i obilne snježne padaline.
U petak 1. prosinca `23. u popodnevnim satima planinari su krenuli prema Vlašiću koristeći dva kombija. Po dolasku u smještaj u planinarskom domu "Grof Erik Brandis" smještenom na platou Galica na visini od 1509 metara nadmorske visine, dobrodošlicu im je srdačno izrazio domar Vlado koji sad već više godina za redom ugošćuje planinare HPD Gojzerica. Dom je dobio naziv po botaničaru koji je istraživao endemske biljne vrste na Vlašiću a jedna posebna je dobila po njemu i ime. Riječ je o endemskoj vrsti ruže Rosa Brandisia koja raste na padinama Vlašića. Njena posebnost je u tome što na višim padinama Vlašića nema trnje a ono joj izraste čim se presadi u niže krajeve.
U subotu 2. prosinca `23. rano ujutro planinari su hrabro krenuli na svoj zimski uspon prema Paljeniku, najvišem vrhu Vlašića, koji se nalazi na 1933 mnv. Prvi dio uspona uživali su u prekrasnim prizorima na Paklarske stijene i pogledima na dolinu u kojoj su se nazirali obrisi Novog Travnika.
Jaki vjetar bio je neizbježan pratitelj ovog planinarenja. Svaki korak naprijed zahtijevao je dodatan napor, bilo je tu borbe s kapama, kapuljačama i ponekom rukavicom koje bi odletjele u naletu vjetra u nepredviđenom pravcu. No snažni zamah vjetra nije obeshrabri planinare koji su s osmjehom ispratili vjetar koji im je često puhao ili za vrat ili u lice.
Odmor su pronašli u toplom planinarskom domu na Devčanima, ''Jusuf Pečenković'' na 1.763 mnv, okrijepili su se toplim čajem i dobrim bosanskim humorom te nastavili dalje s hodom.
Uskoro im se na obzoru pokazao odašiljač koji je ukazivao da su blizu vrha Paljenik! Na samom vrhu vjetar je bio iznimno snažan te je bio prvi izazov obilježiti ovaj uspješni uspon zajedničkom fotografijom, sve raspoložive ruke su držale zastavu da ne odleti. Planinari su napravili kratku pauzu, a u nedostatku skloništa zaklon su pronašli u zavjetrini podno odašiljača te potom krenuli nazad prema domu.
Kasnije popodne su posjetili lokalnu siranu i uživali u vlašićkom siru te obišli poznato turističko mjesto Babanovac, njegovu skijašku skakaonicu i stazu te uživali u bosanskim gurmanskim specijalitetima. Navečer su otišli na kratki noćni izlet do vidikovca nedaleko od doma s kojeg je bio lijep pogled na svjetla Travnika daleko u dolini.
U nedjelju ujutro planinari su se oduševili snježnim pokrivačem koji je zabijelio cijeli Vlašić. Cilj im je bio posjetiti vidikovac Snježne gospe na susjednom vrhu. Vjetar se smirio i planinari su često zastajali putem kako bi uživati u trenucima mira i prekrasnim zimskim prizorima borove šume kroz koju su hodali.
Popodne je bilo rezervirano za posjet gradu Travniku, koji se smjestio u širokoj Lašvanskoj dolini koja povezuje dolinu rijeke Bosne s dolinom rijeke Vrbas. Ondje su kratko obišli rodnu kuću nobelovca Ive Andrića, izvor Plave vode, Vezirov dućan te široko poznatu ćevabdžinicu ''Kod Harija''. Nakon kratkog upoznavanja s kulturom i poviješću ovog kraja, završetak izleta su obilježili uživanjem u bosanskim slatkim i slanim delicijama.
Ovaj izlet bio je za planinare nevjerojatno iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Vlašić im je pokazao da čak i uz jaki vjetar, priroda ima moć ispuniti ljude zadovoljstvom i srećom.
Izvješće napisala Martina Keller
