POŽEGA – Sada već zaista davne 1964/65. godine na Poljoprivredno-prehrambenoj školi, poznatijoj kao Ratarnica maturiralo je 97 učenika. Nastavu su pohađali u četiri razredna odjeljenja, ratarski smjer, stočarski smjer, voćari i vinogradari. Tada je to bila nova trogodišnja škola, iz koje su izlazili kvalificirani radnici u poljoprivredi, prvi stručno obučeni radnici u poljoprivredi, koji su se tražili u tadašnjoj ekonomiji i gospodarstvu, osnivana su tadašnja prva poljoprivredna poduzeća.
- Školu je upisalo 128 učenika, no odmah po upisu zapalo nas je prvih dana na poljima pod paprikom čupanje trave, vrućina, prašina, cijeli dan sagnut i odustalo je odmah tridesetak učenika. Ostali su nakon maturiranja dobili zvanje kvalificiranog poljoprivrednog radnika i mnogi su kao tada visoko školovani ostali raditi u struci, dobili poslove poslovođa, voditelja proizvodnje i dr. Neki su nastavili sa školovanjem na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i Osijeku ili Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima, a ukupno fakultet je završilo više od 20 osoba, jer su se neki školovali uz rad - istakao je Rezo Branko, prof. koji je po završetku studija ostao raditi kao profesor na Agronomskom fakultetu s kojeg mjesta je otišao u mirovinu.
Na obilježavanje 58. godine mature na Poljoprivredno-prehrambenu školu odazvalo se 14 maturanata, a neke od podataka o razredima dao nam je Ivan Grbić, dipl. inž. agronomije, tadašnji maturant. On je nakon završetka fakulteta niz godina radio u PPK - kutjevačkom kombinatu, a zadnjih 20-tak godina ima privatnu poljoprivrednu tvrtku, silose i uljaru bučinog ulja.
- Od ondašnja četiri razreda ratara, stočara, voćara i vinogradara danas je preko 30-tak umrlih, nepoznatih adresa koje nismo mogli kontaktirati nam je za sada 20-tak, a na ovo okupljanje koje priređujemo svake dvije godine stiglo je tek 14 osoba. Oni uglavnom žive u našoj zemlji, a ovdje su pristigli iz Splita, Rijeke, Zagreba, Beograda, Njemačke i drugih mjesta. Od umrlih je 20-tak muškaraca i nekoliko žena. Razrednik im je bio tada mladi, tek došao sa studija, profesor Đuro Kocijan, te Zdravko Šperanda, Mijo Filković i Zvonko Butorac. Ravnatelj škole je tada bio Vlado Petošić.
- Tada je to bila druga generacija kvalificiranih radnika u poljoprivredi. Mi koji smo krenuli dalje na školovanje imali smo dosta problema jer smo morali polagati dosta predmeta razlike koje su tadašnji fakulteti tražili budući da smo izašli iz trogodišnje srednje škole. Stoga nas je relativno malo uspjelo završiti poljoprivredne fakultete – kaže Ivan Grbić koji dodaje da je Ratarnica u to vrijeme imala nešto kompleksnije sadržaje te da su uz učenje učenici provodili dosta vremena u praktičnom radu. Obrađivalo se oko 220 ha poljoprivrednih površina, imali su voćnjake i vinograde, imali su na Alagincima svinjce i uzgoj svinja, ovdje uz školu štale s muznim kravama i mljekaru za preradu mlijeka, konje. Dio učenika je bio u Đačkom domu uz školu a dio u Domu u gradu, današnjoj zgradi Požeške biskupije. Oni koji su završili tu školu mogli su samostalno raditi s traktorom, zakačiti potrebna oruđa za obradu, osposobljeni da mogu odmah ići na posao, sigurno kvalitetnije nego današnji učenici.
Danas nisu mogli obići školu niti imati razredni sat s imenicima iz doba kad su pohađali školu jer je Poljoprivredno prehrambena škola u renoviranju i dogradnji. Nakon 50-tak godina ponovno će to biti škola kakva je bila nekada, gdje će učenici ponovno učiti baviti se i raditi u poljoprivredi, strojevima, farmama, preradi poljoprivrednih proizvoda. Bit će to Regionalni centar kompetencije u poljoprivredi koji će učenike imati i iz drugih županija pod nazivom RCK Panonika.
No danas su već utvrdili datum 60. obljetnice mature za dvije godine na koje će nastojati dobiti i one učenike koji su još živi a u prekomorskim zemljama, Kanadi, Americi, Brazilu i po Europi. Druženje su nastavili ručkom u Hotelu Grgin dol.