Među vozačima koji najteže krše prometne propise značajan je i neutvrdiv udio onih koji primanja ostvaruju u nefiskaliziranom poslovanju

Autor: prometni stručnjak Željko Marušić 

Deset posto vozača, koji učestalo krše prometne propise, odgovorni su za više od 90 posto ugrožavanja sigurnosti i stradavanja na hrvatskim vestama. Riječ je o populaciji koja se, uz devijantno ponašanje u prometu, često devijantno ponaša i u društvu te poslovnim i “poslovnim” odnosima.

Velik su problem mladi vozači (do 24 godine života), pogotovo što država nelogičnom i štetnom fiskalnom politikom omogućava kupnju starih i nesigurnih, a snažnih i brzih automobila za nekoliko tisuća eura te njihovo povoljno osiguranje i registriranje, a višestruko oporezuje i penalizira nova i sigurna vozila (više od 50 posto davanja na tvorničku cijenu, plus dodatni godišnji porez), koja sprječavaju stradanja i spašavaju živote u prometu!

Hrvatska je eldorado za kršenje prometnih propisa, jer je rizik kažnjavanja, za iskusne prekršitelje, koji poznaju “modus operandi” prometne policije i lokacije kamera, zanemariv. To je jasno svima, jer čim naši građani koji se “junače” na hrvatskim cestama, prijeđu granicu sa Slovenijom, skidaju nogu s gasa i voze opreznije.

Velik, sustavan problem hrvatskih cesta su neuređene i neosigurane zone izlijetanja s čvrstim i nezaštićenim objektima uz cestu, posebice uzdužni odvodni kanali ispresijecani betonskim prilazima i mostićima, koje svako izlijetanje pretvaraju u tešku nesreću i tragediju.

Sigurnost na hrvatskim autocestama, što je pokazala tragična nesreća koja se sinoć u 23:43 dogodila na autocesti A1 kod čvora Brinje, u kojoj je nakon izlijetanja i prevrtanja albanskog autobusa poginula jedna osova, pogoršavaju strana gospodarska vozila, često upitnog stanja, čiji vozači često voze umorni, jer u gospodarski neuređenim domicilnim zemljama, u vremenima predviđenim za odmor, rade “na crno” pa na put kreću umorni. U vožnji preko mobilnog uređaja razgovaraju i koriste internet te pod pritiskom održavanja voznog reda u otežanim uvjetima voze prebrzo, neprilagođenom brzinom.

Sve to nije (bitan) problem voditeljima Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, a kao problem svih problema, na nedavnom javnom skupu u organizaciji jedne medijske kuće, podržanom resursima Nacionalnog programa, istaknut je problem osoba s visokim legalnim primjerima: liječnika, sveučilišnih profesora, odvjetnika, uspješnih i poštenih poduzetnika, koji ne muljaju s davanjima ne neto plaću… Njima predlagatelj (MUP), ako “struka” elaboratom ocijeni da je to korisno, planira povećati kazne za prometne prekršaje, progresivno s visinom primanja

Nisu, dakle, problem, neobuzdani mladi vozači koji voze automobile snažnije od 200 KS te osobe sklone devijantnom ponašanju u društvu i prometu, od kojih mnogi “posluju” u sivoj i crnoj zoni te formalno imaju mala ili nikakva primanja, a za probleme njihovog učestalog i teškog kršenja prometnih i drugih propisa u pravilu saznajemo nakon teških i tragičnih nesreća, odnosno drugih “nepodopština”. Dotada se, bez straha od kažnjavanja, ne obaziru ni na kakve prometne propise.

Nije problem što je prosječna starost vozila na našim cestama dosegla 15 godina te što će se aktualnim fiskalnim mjerama penaliziranja novih i sigurnih vozila (!), a poticanja kupnje rabljenih (često višestruko upitnog stanja) prosječna starost dodatno povećati.

Nisu problem ni autobusi niti kamioni koji dolaze iz istočnih zemalja, često već izraubani (jer su u zapadnoj Europi kupljeni nakon što im je prošao osnovni radni vijek), često nelegalno i nekvalitetno održavani, na lošim, često kineskim gumama, a njihovi vozači na naše granice stižu (vrlo) umorni, jer su dane pred odlazak na put intenzivno radili na crno u svojim gospodarski i pravno neorganiziranim državama.

Nisu problem ni opasna mjesta (Crne točke), s pogibeljnim zonama izlijetanja, na kojima često stradava naša mladež, posebice u noćima vikenda, jer bez straha (dok ne izlete i udare u opasnu čvrstu prepreku, drugo vozilo ili sudionika u prometu).

Da nije opasno i potencijalno tragično, bilo bi smiješno.

Problem ovog besmislenog i štetnog prijedloga je što se neodgovorno i neinteligentno zanemaruje da se mjere iz jednog, uređenog sustava ne smiju “preslikati” u drugi, neuređeni.  To može biti pogrešno i kontraproduktivno. To je najbolje ilustrirati starim vicem o osobi X iz središnjeg dijela bivše države, koja je došla u London igrati poker, koji se, nakon razigravanja, odvijao na sljedeći način:

Englez, ne pokazujući karte: “Imam dva para”.
X, pokazujući karte: “Imam tris”.
Englez: “Ne treba pokazivati karte, mi igramo na povjerenje”…
“Uuuu, kad me karta potom krenula!”, veselo je X prepričavao prijateljima nakon povratka kući.

Posebno je loše, što je svakom prolazniku na cesti, da ga slučajno pitamo, dakle da ne konzultiramo osobe iz struke, akademske zajednice i uključene u Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa, jasno sljedeće:

– devijantne osobe u prometu, koje su odgovorne za većinu teških nesreće, često su povezane s nefiskaliziranim i nelegalnim poslovanjem te su često s formalno malim, a stvarno velikim osobnim primanjima.
– u gospodarski, pravno, pa stoga i prometno neuređenoj državi njihov neosporno značajan udio ne može se precizno odrediti, ni kvantitativno (udio među onima koji najčešće i najopasnije krše prometne propise), niti kvalitativno (udio nelegalnog u ukupnom osobnom poslovanju).

To problem neodgovornog i nestručnog istupanja na nedavnom javnom “stručnom skupu” duplira te se s članova Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa širi i na članove strukovne i akademske zajednice.

Naime, prvi je problem što su nositelji Nacionalnog programa… “prometnoj struci” dali nalizirati problem koji se u Hrvatskoj ne može ni stručno precizno analizirati, jer je nemoguće definirati bitne ulazne parametre. Drugi je problem što je “prometna struka” prihvatila analizirati ono što se egzaktno ne može analizirati, pogotovo što u našem cestovnom prometu ne vrijede iskustva iz razvijenih zemalja Europe (mogu biti kontraproduktivna).

Bilo bi poželjno da “prometna struka”, što god to u Hrvatskoj značilo, kad već u startu nije odbacila takvu mjeru, ocijeni kakonije preporučljiva. No, u suprotnom slučaju, ako pak preporuči takvu, za Hrvatsku kontraproduktivnu, opasnu i nepoštenu mjeru, znat ćemo da je vrag došao po svoje, da na naplatu dolaze negativni kriteriji koji su godinama i desetljećima premrežili hrvatsku prometnu struku.

Neinteligentan i štetan prijedlog naplate kazni po imovinskom cenzusu pokazuje besmislenost Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

Stoga bi, u situaciji kad je razmjerna smrtnost na hrvatskim cestama (broj poginulih godišnje na milijun stanovnika) 43 posto veća od prosjeka Europske unije (70 poginulih na milijun stanovnika, u usporedbi s 49 na razini EU-a) te plasmana među pet prometno-sigurnosno najlošijih zemalja u Europskoj uniji (lošije je stanje u Rumunjskoj, Bugarskoj, Latviji…) bilo najbolje Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa ukinuti.

Pogotovo i stoga što je nelogično da je upravljanjem sigurnošću prometa u nadležnosti MUP-a, a ne Ministarstva prometa. Umjesto Nacionalnog programa… trebalo bi uvesti novu Strategiju sigurnosti cestovnog prometa, u nadležnosti Agencije za sigurnost cestovnog prometa, koju bi trebalo osnovati u okviru Ministarstva prometa. Strategija bi se trebala temeljiti na sljedećim mjerama za povećanje sigurnosti i smanjenje stradavanja na hrvatskim cestama:

1. Bitno povećati izvjesnost kažnjavanja:
– prometnice, posebice opasna mjesta, premrežiti radarskim kamerama,
– uvesti mehanizam objektivne odgovornosti (za prekršaj odgovoran je i vlasnik vozila,
– uvesti suodgovornost ugostitelja za alkoholiziranost vozača koji je prouzročio tešku nesreću,
– unaprijediti pravosudni sustav, u cilju bitnog povećanja njegove pravednosti i učinkovitosti,
– poboljšati i intenzivirati kontrole vozača i vozila u tranzitnom prometu.

2. Uvesti odredbu mladi vozač, do navršene 24. godine, uz:
– ograničenje snage motora vozila na 70 kW (95 KS),
– kategoriju “privremena vozačka dozvola”, koja bi vrijedila tri godine, odnosno do navršene 24. godine, a poništavala se nakon drugog težeg prekršaja ili prve obijesne vožnje.

3. Na dionice s nezaštićenim odvodnim kanalima uz cestu koje presijecaju betonski prilazi i mostići:
– postaviti uspornike i/ili zaštitne ograde,
– uvesti zabranu postavljanja novih bez građevinske dozvole temeljem prometne studije za konkretnu lokaciju.

4. Fiskalnu politiku prema vozilima definirati prema utjecaju na sigurnost i ekologiju:
– za nove automobile koji imaju 5 zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP standardu uvesti popust od 50 posto na trošarinu (PPMV) i posebni godišnji porez,
– za nove automobile koji imaju 5 zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP standardu te sustave za upozorenje napuštanja trake te autonomno kočenje trošarinu (PPMV) i posebni godišnji porez,
– na nova i sigurna vozila uvesti dodatni bonus na obvezno i kasko osiguranje,
– na stara i nesigurna vozila treba uvesti malus na autoosiguranje, progresivno rastući sa snagom,

5. Povećati kvalitetu i poboljšati izvedbu pneumatika u prometu:
– uvesti obvezu korištenja zimskih guma, od 15. studenoga do 15. travnja za sva osobna vozila na cestama u RH,
– na kupnju guma, jedan komplet svake tri godine, uvesti povrat PDV-a do visine PDV-a na računu za godišnje servisiranje vozila u bilo kojem legalnom servisu, uz uvjet da se vozilo servisira barem jedanput godišnje,
– uvesti kontrolu tlaka zraka u gumama, temeljem opterećenja vozila.

Prilog:

POGINULI NA HRVATSKIM CESTAMA
1990. – 1360 (“crni” rekord)
2000. – 655
2001. – 647
2002. – 627
2003. – 701
2004. – 608
2005. – 597
2006. – 614
2007. – 619
2008. – 664
2009. – 548
2010. – 426
2011. – 418
2012. – 393
2013. – 368
2014. – 308
2015. – 348
2016. – 307
2017. – 331
2018. – 317
2019. – 297
2020. – 237
2021. – 292
2022. – 271