BUČJE - Pored spomen kapelice sv. Antuna Padovanskog u Bučju održana je komemoracija u spomen na 31. obljetnicu od razmjene posljednjih preživjelih zatočenika zloglasnog logora Bučje - prvog srpskog logora u Hrvatskoj. Od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine kroz njega je prošlo više od 300 ljudi, uglavnom civila, žena i djece svih nacionalnosti, te hrvatskih branitelja.
Zatočenici su bili u nehumanim uvjetima, a mnogi od njih bili su izloženi sustavnim psihičkim i fizičkim mučenjima kojima je neutvrđeni broj zatočenika podlegao. Najmlađem zatočeniku bile su samo četiri godine, a za sudbinu 24 zarobljenika još uvijek se ne zna.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća brojna izaslanstva odala su počast žrtvama logora, a u ime Požeško-slavonske županije počast svim stradalima odala je županica Antonija Jozić koja je u svome obraćanju prisutnima rekla: „Svjedočanstva koja su ovdje izrečena trebalo bi iznova puštati i slušati nadajući se i vjerujući da će ta ista svjedočanstva doći do onih osoba koje znaju nešto više o 24 nestale žrtve logora Bučje za kojima još uvijek tragamo, a među kojima je i veliki hrvatski mirotvorac dr. Ivan Šreter. Možda bi nakon tih svjedočanstava neki mogli i progovoriti o tome gdje su posmrtni ostaci tih ljudi.“ - istaknula je ovom prigodom županica Jozić. - Vjerujem da oni koji znaju nešto o žrtvama osjećaju toliki nemir te da bi im mir donijelo samo kada bi govorili i progovorili o istini. Veliki bi mir time donijeli i cijeloj domovini, ali prvenstveno obiteljima onih ljudi za čija počivališta dan danas ne znamo gdje se nalaze. Kao županica Požeško-slavonske županije pozivam sve one koji nešto znaju o nestalim žrtvama da donesu mir onima koji dugi niz godina iščekuju bilo kakvu vijest o svojim najmilijima - rekla je županica.
Za zločine počinjene u logoru Bučje do danas nitko nije odgovarao, a Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ svake godine iznova nastoji organizirati komemoraciju kako se smrtno stradali i nestali zarobljenici te zločini koji su počinjeni nad njima nikada ne bi zaboravili.