KLARISA VERONIKA IVANČIĆ OBILJEŽILA 50 GODINA REDOVNIŠTVA -
POŽEGA - Sestra Marija Veronika od Svetog Lica u požeškom samostanu klarisa 9. lipnja svečanim misnim slavljem kojeg je predvodio preč. Nikola Jušić obilježila je 50. obljetnicu svečanih zavjeta.
S. Veronika rođena kao Iva Ivančić u Hercegovini, u malom selu Grabovica kraj Buškog jezera 20. ožujka 1936.godine odmalena je željela postati časna sestra. Iako ih nikada u životu nije vidjela do dolaska u samostan tu svoju želju ostvarila je tek u 24. godini života.
-Kada sam se rodila tati je već bilo 53. godine. Mama mi je umrla dok sam bila mala pa se o kućanstvu brinula starija sestra. U tim poratnim godinama nismo imali ni župnika, a kada je on došao njemu sam rekla za svoju želju. On mi je nudio nekoliko samostana u koje bi mogla poći, ali tek kada je spomenuo klarise rekla sam da bi htjela tamo poći iako o njima nisam puno znala – kaže s. Veronika koja je prije odlaska u samostan u Samobor 1960. godine tati i bratu pomagala u izgradnji obiteljske kuće. Upravo to iskustvo u građenju kuće poslije će joj pomoći i u samostanu jer kada su u Zagrebu dograđivali samostan i gradili kapelu ona je bila ta koja je stalno bila s majstorima i pomagala im. I kada je prije 13 godina zajedno s još četiri sestre došla u Požegu trebalo je opet graditi.
-Ona nikada nije birala poslove, radila je one najniže i najteže fizičke poslove pa i betonirala i postavljala podove. Kada smo imali koze ona se o njima brinula. Ustajala je skoro sat vremena ranije od nas, mi ustajemo u 5,30, kako bi nahranila i stigla u šest sati na zajedničku molitvu. Bila je kuharica i bolničarka, vrtlarica, a sada u starije dane kada više neke poslove ne može obavljati počela je izrađivati ručne radove. Ona se prva ustaje i zadnja liježe. Dobre je i vedre naravi, druželjubiva, svakom će pomoći. Lijepo je s njome živjeti – kaže s. Pia Kozjak, poglavarica požeškog samostana.
Sestra Veronika dodaje da joj je na prvom mjestu molitva, a klarise u 24 sata skoro sedam sati provedu u molitvi, zatim sveta misa te zajedničke vježbe. - Najveća mi je želja da u životu ispunim ono što sam Bogu obećala. Vjerujem da će me dobri Bog primiti u svoje okrilje – ističe sestra Veronika.