Proteklog vikenda osam planinara HPD Gojzerica Požega krenulo je na put prema Foči u istočnoj BiH, gdje se nalazi prekrasna planina Maglić s istoimenim vrhom visokim 2386 mnv. Planina se nalazi u graničnom području s Crnom Gorom u neposrednoj blizini Durmitora, a njen najviši vrh je ujedno i najviši vrh Bosne i Hercegovine. U podnožju planine nalazi se Memorijalni centar Tjentište, s velikim spomenikom kao podsjetnikom na žrtve 2. svjetskog rata. Na ovome mjestu nalazi se još jedno veliko stratište Hrvata (njih preko 3000), na kojemu su svoje kosti ostavili pripadnici tzv. dalmatinskih proleterskih brigada tijekom poznate bitke na Sutjesci. Poslije obilaska memorijalnog područja planinari su se uputili na Prijevoj (planinski plato na 1700 mnv), gdje su imali osiguran smještaj u planinskim kućama - katunima. Svu noć dobovala je kiša uz pratnju grmljavine i jakog vjetra, a tek pred jutro vrijeme se u potpunosti smirilo. Nakon što su izašli iz svog toplog skrovišta, planinari su primjetili da je temperatura naglo pala i da se noćašnja kiša zamrzla. Ostali su pri odluci da vrh osvoje najtežim i najžešćim usponom s područja Prijevoja (tzv. feratom), zbog toga što je to bio i najkraći put, a s vremenom su bili kratki. Nakon uspona čekao ih je dug put kući i odlazak na posao te zbog toga nisu mogli kalkulirati. Jednostavno su krenuli pa što bude!?? Penjući se skliskim stijenama uz pomoć zaleđenih sajli, morali su biti naročito koncentrirani i oprezni kako se ne bi dogodilo ništa loše. Do vrha čuvao ih je dragi Bog, pa su živi i zdravi izašli navrh već oko 10:00 sati. Tamo ih je dočekala zimska idila uz temperaturu ispod nule. Sve je bilo zamrznuto, tako da ni naljepnicu nisu mogli zalijepiti. Pogled s vrha brzo se otvorio, pa su mogli uživati prelijepim vidicima. Napravili su nekoliko fotografija i pobjegli dolje od hladnoće i vjetra. Silazak su planirali na crnogorsku stranu preko prekrasnog Trnovačkog jezera i kružno natrag do visoravni Prijevoj, gdje im se nalazilo vozilo za povratak kući. Tijekom cijelog izleta ekipa je bila homogena i složna, a uživanje u ljepotama prirode, adrenalinu i svježem planinskom zraku bilo je potpuno. Osim uživanja u prirodi, sve su upotpunili pojevši prave sarajevske ćevape tijekom povratka. Po završetku izleta bili su zadovoljni i ispunjeni te su glasno klicali da žele ponoviti još mnogo ovakvih planinarskih avantura. Glavni inicijatori i organizatori ovog izleta bili su: Matej Prpić i Višeslav Turković, a dobili su veliku pomoć i podršku od Požeškog športskog saveza i njihovog tajnika Željka Mitrovića (Mitra) te mu ovim putem svi zahvaljuju.