U organizaciji HPD „Sokolovac“ Požega, u sklopu Male planinarske škole,29 Sokolića i 13 Sokolova pohodilo je Dinaru, najvišu planinu u Hrvatskoj, i popelo se na njezin najviši vrh Sinjal 1831m. Ideja za ovaj izlet nastala je prije gotovo godinu dana.

Kako je došlo do ideje i njene realizacije ispričala nam je Silvija Čajka:

- Kada mi je suprug Ratimir Čajka, vodič u HPD Sokolovac, rekao da bi naše Sokoliće volio odvesti na Dinaru bila sam svjesna da je samo pitanje vremena kada će svoj naum pretvoriti u djelo,a meni nije preostalo ništa drugo nego da ga podržim i pomognem u realizaciji ovog izazova. Sokolići su bili oduševljeni tom idejom. Marljivo su pohodili naše izlete jedva čekajući dan kada će početi njihova velika avantura zvana Dinara. Dinara je planina u Dinarskom gorju na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km te je po duljini druga planina u Dinarskom gorju nakon Velebita.Najviši vrh masiva Dinare,Troglav (1913 m) se nalazi u Bosni i Hercegovini dok je vrh Sinjal (1831 m ) ja najviši vrh u Hrvatskoj koji se sastoji od dvije podjednako visoke glavice udaljene pedesetak metara. 5. velječe 2021. g. Dinara je proglašena dvanaestim Parkom prirode u Hrvatskoj.

Svi smo željno iščekivali petak 18.06. 2021.g-dan našeg polaska. Okupili smo se, već tradicionalno, na željezničkom kolodvoru ispred Ćire u 1 h 30 min. Po veselom žamoru naših Sokolića nitko ne bi rekao da je noć i da je malo tko od njih uhvatio tek koji sat sna.

Uzbuđeni i sretnih lica pozdravili su se sa svojim roditeljima i autobus je mogao krenuti. Pred sam ulazak u kraljevski grad Knin,najveće naselje u podnožju Dinare, Anamarija Marković nam je pričala o samom gradu i Kninskoj tvrđi koju ćemo obići. Ja im pričam o Dinari i njezinim ljepotama . Naš profesor Hrvoje Mikolčević vodi nas u obilazak slapa Krčić koji izgleda fascinantno sa svojom visinom od gotovo 22 m. Temperatura je već vrlo visoka i kapljice vode koje nas dotiču čine pravo osvježenje. Autobus nas dalje vozi do hotela Ivan.

Tu ostajemo čekati naš sljedeći prijevoz-kombi koji će nam skratiti put i odvesti nas do Markova groba. Unatoč vrlo visokoj temperaturi 8 Sokola ipak odlučuje propješačiti svih 15 km staze. Nakon 2,5 h hoda i prijeđenih 7 km dolazimo u Planinarski dom Brezovac. Slijedi zasluženi odmor i opuštanje. Uživamo u ljepotama prirode i čistom zraku.

Temperatura je popustila pa se konačno lakše diše. Promatram Sokoliće i razmišljam kako je lijepo biti dijete, veseli me vidjeti ih sretne. S nama je i naš šestogodišnji sin Noa koji veselo trčkara za Sokolićima. Naš veliki mali planinar. U 20 h nam se pridružuju još tri Sokola koji će s nama rano ujutro krenuti na vrh Dinare.

Subota,19.06.2021. u 6h ujutro se budimo jer je planirani polazak u 7 h. S oduševljenjem pratim kako se Sokolići spremaju za polazak.Svi djeluju poput malih vojnika. Gojzerice su na nogama,kape na glavi.Ponijeli smo dovoljno vode za piće,namazali se kremom za sunčanje.

Krećemo… Iako je jutro temperatura je već vrlo visoka.Pravimo pauze čim naiđemo na malo hlada. Na vrhu smo u 11 h.Sokolići su svjesni svog uspjeha,obuzima ih ponos i oduševljenje.

Svatko od njih želi se uslikati i što prije poslati sliku roditeljima i prijateljima. Stajati na najvišem vrhu Hrvatske je poseban osjećaj. Oni to znaju i osjećaju. To su naši veliki planinari! Ponosna sam na njih.Uspjeli smo jer smo postali mala obitelj, jer se međusobno bodrimo i podržavamo. Uspjeli smo jer smo vjerovali da možemo. Vjerovali smo jedni u druge.

I kada drugi nisu vjerovali da mi to možemo, mi smo bili sigurni u svoj uspjeh. Gledam tu dječicu, sjećam se dana kada smo suprug Ratimir i ja krenuli sa Malom planinarskom školom. Imali smo veliku snagu i volju prenijeti silnu ljubav i veliko planinarsko iskustvo na neke buduće naraštaje. Sada vidim da smo u tome uspjeli! U 12 h krećemo s vrha te pravimo dužu pauzu u Planinarskom skloništu Zlatko Prgin. Dolaskom u dom slijedi dogovor o sutrašnjem povratku.

Treći dan 20.06.2021.g.,moramo što prije krenuti jer najavljuju 35 stupnjeva već u 9 ujutro. Prema planu našeg vodiča trebali smo krenuti u 6 h, no Sokolići daju prijedlog da se ustanemo u 4 h i krenemo u 5 h. Prijedlog jednoglasno usvajamo jer treba prijeći 15 km te što prije stići u Šibenik na kupanje. Za 3,5 h stižemo do naše polazišne točke hotela Ivan gdje nas već čeka naš autobus. Slijedi nam cjelodnevno kupanje na plaži Solaris, i preukusna pizza u pizzeriji u Šibeniku kao nagrada za sve ishodane korake i prijeđene kilometre. U Požegu se vraćamo u 00:30 puni dojmova,emocija i pozitivne energije. Sretni što je sve prošlo baš onako kako treba, Ratimir i ja „predajemo“ Sokoliće njihovim roditeljima. Umorni,ali puna srca odlazimo svojoj kući. Velika hvala Sokolima: Dariju, Ani, Kristini, Denisu, Ivani, Kruni, Anamariji, Hrvoju i Ivani. Do nekog novog izleta… - istaknula je Silvija Čajka nakon izleta.