U Hrvatskom saboru je izglasan konačni Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, koji donosi trogodišnji rok za implementaciju elektrokemijske zaštite u bankomate u RH -

Zakon o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“, 56/15) u primjeni je od studenoga 2015. i njime su propisane mjere zaštite u poslovnicama novčarskih institucija kojima se prevenira i sprječava počinjenje kaznenih djela, organiziraju i provode zaštitni aspekti poslovanja i uvode nove tehnologije zaštite osoba i imovine.

Zakonom su propisane mjere zaštite specifične za svaku pojedinu vrstu novčarske institucije, uređaja za isplatu i uplatu novca te aktivnost pri distribuciji novca i vrijednosti.

Praćenjem imovinskih kaznenih djela tijekom posljednjih nekoliko godina  uočen je trend porasta kaznenih djela teških krađa provaljivanjem, odnosno „fizičkih“ napada na bankomate, kojih u Republici Hrvatskoj ima oko 5.850. Navedena kaznena djela teških krađa počinjena su na način da počinitelji uporabom plina ili eksploziva prouzroče eksploziju u bankomatu, kako bi došli do spremnika s novcem. Pri tome se, osim krađe novca, izaziva velika materijalna šteta na objektima u kojima su ugrađeni bankomati, a prisutan je i rizik ozljeđivanja osoba. Budući da dosadašnje mjere zaštite bankomata, koje se odnose na uspostavu mehaničkih mjera zaštite, te mjera uspostave sustava za dojavu i nadzor ne mogu u potpunosti spriječiti daljnji trend počinjenja kaznenih djela provaljivanjem, zaključeno je da se mjere zaštite moraju usmjeriti na zaštitu novca.

U tu svrhu, jedan od najučinkovitijih sustava zaštite novca je tzv. „IBNS“ sustav, odnosno elektrokemijski sustav za neutralizaciju (obojenje i uništenje) novčanica. Primjena tog sustava u poslovima osiguranja i pratnje novca u Republici Hrvatskoj od 2007. u potpunosti je spriječila počinjenje kaznenih djela prepada na vozila za prijevoz novca. Stoga je izmjena i dopuna Zakona o zaštiti novčarskih institucija usmjerena na uvođenje navedenih sustava zaštite u sve eksterne bankomate (bankomate izvan matičnih poslovnica banaka), te u interne bankomate (bankomati u matičnim poslovnicama banaka) sukladno prosudbama ugroženosti.

Također je propisan rok od 3 godine u kojem je potrebno u sve eksterne bankomate uvesti elektrokemijsku zaštitu. U slučaju kada se novi eksterni bankomat stavlja u promet na korištenje građanima ili se zamjenjuje radi amortizacije ili uništenja po počinjenju kaznenog djela, on mora, prije primjene odnosno puštanja u pogon, odmah biti opremljen sustavom elektrokemijske zaštite. Navedeno razdoblje od 3 godine ne podrazumijeva kalendarsku godinu već se rokovi računaju od datuma kada je Zakon stupio na snagu pa do istoga datuma slijedeće godine, pri čemu je svake kalendarske godine propisano uspostaviti mjere zaštite u najmanje 1/3 od ukupnog broja eksternih bankomata. Isto tako, uvodi se odredba kojom se dopušta primjena alternativnih mjera zaštite bankomata tehnologijom kojom se postiže isti ili veći efekt zaštite novčanica ili se iz drugih sigurnosnih, tehničkih ili organizacijskih razloga ne mogu uspostaviti osnovne mjere zaštite, uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Naposljetku, u prijelaznim i završnim odredbama propisuje se utvrđeni rok  i propisani postotak  ukupnog broja bankomata na kojima je godišnje uspostaviti nove mjere zaštite,  dinamikom koju će sukladno procjeni rizika odrediti banka.