Nakon intervjua s najvećim njemačkim proizvođačem organske hrane, Marcom Buckleyem, koji na 12.500 hektara proizvodi hranu kojom opskrbljuje 20.000 maloprodajnih objekata u 12 zemalja Europe, donosimo 2 priče s kojima se Hrvati lako mogu poistovjetiti.

Danijel Grabar zdravu hranu, bez upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva proizvodi na svom imanju u Svedruži u Zagorju, dok je Ljiljana Mihalinec-Drčec svoj elegantni travnjak s "čistom" travom zamijenila povrtnjakom u kojem uzgaja zdravu hranu za svoju obitelj i prijatelje.
"Ne može se!", "Nije moguće!" - česti su izrazi koje čujemo kada proizvođačima hrane predlažemo ekološke načine proizvodnje. Proizvođači su, na žalost, uvjereni da bez upotrebe umjetnih gnojiva, herbicida, insekticida i fungicida nije moguće dobiti željene prinose. 
Razina osviještenosti građana Republike Hrvatske o opasnostima konzumiranja hrane koja sadrži rezidue pesticida je na vrlo niskoj razini pa potrošači ni ne traže zdravu hranu, koja je zbog toga malo zastupljena i vrlo skupa.
No, u konačnici, koliko košta naše zdravlje, koju vrijednost smo odredili svom zdravlju, kada svakodnevno unosimo opasne toksine u naš organizam?

Da je proizvodnja hrane na zdravi i siguran način moguća, uvjerili smo se i u ovom filmu.  Danijel nam govori zašto se odlučio na ekološku proizvodnju, s kakvim se izazovima susreće, kako ih rješava, te nam otkriva koliko je bio uspješan u prodaji svojih ekoloških proizvoda. Također je s nama podijelio svoja razmišljanja o smislenosti konvencionalne poljoprivredne proizvodnje u usporedbi s ekološkom, tradicijskom proizvodnjom.
Ljiljana nas vodi kroz svoj vrt koji je osmislila po principima kružnog gospodarstva, tako da vrt osigurava hranu, podržava bioraznolikost, privlači pčele, daje ljekovito bilje, a sve što se ne može iskoristiti za prehranu, kao i otpatke od pripreme hrane, Ljiljana kompostira i vraća natrag u vrt. 
Vrt se ne ore pa se temeljem svega navedenog može označiti kao "Zero-emission" i "Zero-Waste".

Covid-kriza ukazala je na krhkost postojećih sustava opskrbe hranom, te je postalo jasno da su dostupnost čiste vode i zdrave, svježe hrane - prioritet.  "Svatko tko ima raspoloživu zemlju trebao bi uzgajati zdravu hranu, barem za svoje potrebe. Na taj bi se način skratili lanci opskrbe, smanjilo bi se bacanje hrane, umanjila bi se emisija CO2, a samim time i utjecaj na klimatske promjene. Bez obzira na vrstu krize koja nas možda čeka u budućnosti, bila to pandemija, nepogoda uzrokovana klimatskim promjenama ili potres, voda i hrana su prioritet, i trebaju nam svaki dan." - rekla je Natalija Svrtan, predsjednica udruge Zemljane staze.
Covid-kriza je također potakla građane da više razmišljaju i o podizanju imuniteta. Za snažan imunitet, koji će nam pomoći ne samo u obrani od Covida, već i od drugih bolesti, trebamo dovoljno sna, boravka na svježem zraku i na suncu, te konzumiranje zdrave hrane, dakle hrane koja je proizvedena prirodno, bez primjene kemikalija.
Film je snimljen uz potporu "Global Greengrants Fund".
Premijera filma održala se na YouTube kanalu udruge Zemljane staze 2. a možete ga vidjeti  na sljedećoj poveznici: https://youtu.be/0tMK1aexVVo