Logor "Bučje" je postojao od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine, a u tome razdoblju kroz njega je prošlo oko tri stotine zarobljenika. Većinom su to bili hrvatski vojnici, ali u logoru su bili zatočeni i hrvatski civili, među njima žene i djeca. Među zatočenicima su bili i civili srpske nacionalnosti koji su se odbili priključiti srpskim paravojnim postrojbama ili koji su surađivali s Hrvatima. Zatočenici su držani u nehumanim uvjetima, a mnogi od njih su bili izloženi sustavnom psihičkom i tjelesnom mučenju kojem je neutvrđen broj zatočenika podlegao. Dio zatočenika je razmijenjen u dvije razmjene u kolovozu i listopadu 1991. godine. U prosincu 1991. godine preostale zatočenike srpske su postrojbe premjestile u logor Stara Gradiška, a slobodu su dočekali u razmjeni izvršenoj 16. siječnjq 1992. godine. Ni danas nije poznata sudbina 22 osobe koje su bile u logoru, uključujući i dr. Ivana Šretera.

Za zločine u logoru Bučje nitko nije odgovarao!

Stoga su danas žrtvama ovog logora počast odali predstavnici Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora "Bučje", predstavnici udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja "Hrvatski Feniks" i udruge Civilnih invalida stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije, Hrvatsko društvo logoraša Hrvatske, Dinko Tandara, pomoćnik, a ovom prigodom i izaslanik ministra hrvatskih branitelja, izaslanstvo Požeško-slavonske županije na čelu s dožupanom Vedranom Neferovićem, koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Požege i naše županije, predstavnici PU požeško-slavonske i delegacija vojarne 123. brigade HV Požega te zajednička delegacija gradova Lipika i Pakraca predvođena predsjednicima Gradskih vijeća - Mladenom Dolićem i Miroslavom Ivanč