Banner 750x94 bozic 1

jumbo1

Breadcrumbs

Nedjelja, 03 Siječanj 2021 12:12

Zadnja akcija 123. Brigade HV Požega u operaciji ''Papuk 91''

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

Nakon osvojenog neprijateljskog uporištaBučja, s početkom Nove godine 1992., 123.brigada „ide dalje“ nastavlja Operaciju “PAPUK 91”s novom napadnom akcijom,„ORADA“ 3. siječnja 1992. godine. Akciju opisuje M. Crnjac s razine zapovjednika brigade na sljedeći način:

''Akcija je pokrenuta 3. siječnja 1992. godine. U teškim uvjetima i borbi s dobro utvrđenim neprijateljem, negdje iza 12.30 sati, ušli smo u Kričke i ovladali njima. No tada su naše snage koje su osiguravale cestu od Amatovaca i Pakraca prema Kričkama Zabrdskim uočile da na njih iz pravca sela Lipovica i Brusnika ide kolona tenkova i oklopnih transportera. Istovremeno, naše snage napali su i neprijateljski zrakoplovi, pa smo trpili veliku vatru. Zato sam od zapovjednika OZ Bjelovar tražio da preostale snage, ovdje prvenstveno mislim na snage 127.br. i ostale snage oko Pakraca, pritisnu neprijatelja kako bi on oslabio udar na nas. Tada doznajem da se ostale snage nisu ni pokrenule s početnih položaja, već da smo na ovom djelu bojišnice u napad krenuli samo mi i južnije od nas snage 121. br., koje su oslobodile prostor oko Širinaca i došli na svega 6 km od ceste Pakrac- Okučani.

Zapovijedam da naše topništvo pojačano djeluje po neprijatelju, te da pokuša zaprečnom vatrom djelovati po koloni tenkova i neprijateljskog pješaštva. Stupam u vezu sa zapovjednikom akcije Željkom Kalićem i dajem mu na volju da procijeni situaciju i donese odluku te da me izvjesti. Budući da smo imali mrtvih i ranjenih,te da su i dalje trpjeli veliku vatru, odlučio je da se postupno izvuku iz već oslobođenih Krički, jer nisu mogli kvalitetno postaviti obranu i utvrditi se. Prihvaćam njegovu odluku, kao i brigadir Jerzečić, i tako se vraćamo, ali i dodatno ojačavamo naše prednje položaje prema neprijatelju.

Brigadir Jerzečić ne može vjerovati da se ostale snage nisu pokrenule. Prilikom odlaska iz Bučja govori nam da budemo spremni jer ne znamo hoće li i koliko će neprijatelj poštivati potpisani sporazum. Načelnik stožera naše brigade Zdenko Farkaš i ja dočekujemo zapovjednika akcije Željka Kalića, koji nas izvještava o samoj akciji, te o stanju u postrojbi i na terenu gdje pripadnici 4.bojne dodatno uređuju svoje dostignute položaje. Nakon toga,ljuti i razočarani odlazimo prema Pakracu….

Idućeg dana, 4. siječnja 1992. održavamo raščlambu borbe i „brifing“ sa zapovjednicima. Nakon završenog sastanka dio zapovjednika odlazi izvršiti dobivene zadaće. Dio zapovjednika i članova zapovjedništva odlazi sa mnom izraziti sućut obitelji Marka Marića, koji je bio moj prijatelj, a zapovjednici iz 1.bojne odlaze obitelji pokojnih Stipe Kovačevića, Ivice Šimunića i Nikole Blagojevića, poginulih u napadu 3. siječnja 1992. godine. Potom odlazimo u bolnicu posjetiti naše ranjenike. Uz informacije o njihovom zdravstvenom stanju, doznajemo nove informacije o jučerašnjoj akciji i već dokazanoj hrabrosti pojedinaca, predvođenih zapovjednikom bojne Željkom Kalićem. '' ( gen-pukovnik Miljenko Crnjac, ''Tada je trebalo imati petlju'' , Zagreb, str. 206-207., dr.sc. N. MartinićJerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./1992. Zagreb, 2014. str. 196. ) .

Sarajevsko primirje, potpisali su u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine s hrvatske strane ministar obrane RH Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.

Time se završava OPERACIJA „PAPUK 91“ i ''ORKAN 91“ koja uz OPERACIJU „OTKOS 10“ na Zapadnoslavonskom bojištu oslobađa prostor veći od 2. 000 kvadratnih kilometara što je najveće oslobođeno područje po površini do Operacije ''OLUJA''.

Također treba naglasiti da su ovi uspjesi Hrvatske vojske osim oslobođene površine od protivnika u Zapadnoj Slavoniji imali veliki moralni učinak na ostale pripadnike vojske u cijeloj domovini, činjenice govore da je to je prvi veliki uspjeh i velika pobjeda HV nakon tragedije Vukovara. U dijelu zaključka doktorskog rada dr. sc. N. Martinčića –Jerčića stoji slijedeće:'' ''…Hrvatske postrojbe na zapadnoslavonskom bojištu jedine su uspjele napraviti tako velike pomake i osloboditi tako veliko područje na cijelom ratištu u Republici Hrvatskoj 1991. godine.''(dr.sc. N. MartinićJerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./1992. Zagreb, 2014. str. 314. ).

Ove pobjede HV zasigurno su ubrzale i samo međunarodno priznanje kako to u svom zaključku magistarskog rada donosiA. Farkaš ''…jedan od značajnijih elemenata za priznanja Republike Hrvatske koji je uslijedio 15. siječnja 1992.godine''.( A. Farkaš, ''Vojne operacije u Zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu'' Osijek, 2016. str. 69)

Crnjac napominje pohvale za naš uspjeh u Operaciji ''PAPUK 91'' s najviših razina. ''…. Naša 123. brigada, a i ja osobno, primamo pohvale i od načelnika GSHV-a generala Antona Tusa i zapovjednika OZ Osijek brigadira KarlaGorinšeka, kao i od ministra Gojka Šuška, čime smo stali uz bok najboljim postrojbama HV-e te ratne 1991. godine..''( gen-pukovnik Miljenko Crnjac, ''Tada je trebalo imati petlju'' , Zagreb, str. 209.)

Mario Kalan