DOM ZDRAVLJA POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE NOSITELJ PALIJATIVNE SKRBI -
POŽEGA – U sustavu Doma zdravlja organizirana je i nova služba za Palijativnu skrb na području Požeško-slavonske županije. Osnivač je Požeško-slavonska županija, provoditelj je Dom zdravlja a za sada djeluju dva mobilna tima Palijativne skrbi. Služba palijative brine se za zdravstveno stanje, psihološku, socijalnu ali i duhovnu pomoć bolesnika s neizlječivim bolestima, bolesnika koji više ne reagiraju na postupke liječenja i čini završetak ljudskog života u dostojanstvenom okruženju uz svu medicinsku skrb. Osim za bolesnike palijativa skrbi i brine se i za bolesnikovu obitelj u suosjećanju s njima i pripremi za lakše prihvaćanje odlaska i tugovanja.
Službu Palijativne skrbi predstavio je ravnatelj Doma zdravlja Marijan Višaticki, koji ističe da se radom službe na terenu vidi napredak i velika pomoć bolesnicima i njihovim obiteljima, bilo kroz rad službe u direktnom obilasku pacijenata ili pomoći obitelji koja se nosi s poteškoćama bolesnika u kući, te pomoći kroz bolničke krevete i ostala medicinska sredstva za pomoć bolesnicima. Ministarstvo je predvidjelo da Palijativna skrb bude u sustavu Domova zdravlja a formiran je po jedan mobilni tim u gradu Pakracu i gradu Požegi.
Koordinatorica Palijativne skrbi u Požeško-slavonskoj županiji i gradu Požegi je Ankica Čorak, a mobilni tim čine liječnik, medicinska sestra i po potrebi vanjski suradnici koji se angažiraju za pojedine slučajeve, kao socijalni radnik, psiholog i duhovnik. – Mobilni timovi djeluju uglavnom na terenu kao psiho-socijalna pomoć obiteljima i pacijentima koji su u potrebi. Na ovom području brinemo u okviru palijativne skrbi za oko 200 osoba a uglavnom se susrećemo s osobama gdje je smrtnost veoma česta. Raspolažemo s posudionicom medicinskih pomagala, imamo konkretno 80 kreveta za sve bolesne osobe i svi su na terenu. Imamo hodalice, guralice, invalidska kolica, antidekubitalne madrace i ostali potrošni materijal. Činjenica da obitelji nakon što osoba premine, sve posuđeno trebaju vratiti u Palijativnu službu, pa i ostale stvari, medicinska pomagala, dodatke prehrani koji su im preostale da nam dostave na čemu im se mi zahvaljujemo, jer ćemo to moći dati nekome u potrebi. Na taj način mogu nam pomoći u našem djelovanju. Kad je službena medicina rekla da ne može više poboljšati zdravstveno stanje čovjeka u potrebi, liječnici obiteljske medicine trebali bi nam javiti i proslijediti nas u kuću bolesnika. Kada nam na vrijeme jave mi uključujemo Centar za socijalnu skrb za psihosocijalnu skrb, omogućimo bolesnički krevet u kući, radimo prvi posjet mobilnog tima, liječnica preporučuje terapiju na bol, a koordinator utvrđuje potrebu za ostalim djelovanjima, od psihologa za bolesnika i obitelj, potrebu za drugim pomagalima, eventualno uključivanje geronto domaćina na nivo općina i gradova za pomoć. Tu je suradnja sa svim strukturama na nivou županije kako bi se toj obitelji pomoglo u svim oblicima. Koordinator s obitelji razgovara o duhovnosti a angažira i duhovnika.
- Kad prvi puta mi kao mobilni tim dođemo u kuću bolesnika, treba nam neko vrijeme da sagledamo svu situaciju, no s vremenom vidimo da im naši dolasci jako puno znače. Poželjno je da se svi posvetimo osobi, više pažnje, a nekada im puno znači i mogućnost samog razgovora, da se pojadaju, da kažu što ih pati i tišti. Trebaju nekoga da ih saslušaju. Zapravo ja kažem da je najbolja infuzija ruka u ruci. Za nas kada nekome pomognemo puno znači i lijep je osjećaj. posao naš nije lak, ni psihički ni fizički, a zahvala nam je kad vidimo da smo uspjeli pomoći – kaže Zrinka Golić, zamjenica koordinatorice koja ističe da je teško kontrolirati emocije u pojedinim trenutcima, posebno kada su u pitanju mlađe osobe, pred kojima je trebao biti još duži period života.
- Moj posao je vrlo raznolik, što se tiće samog terena, nekada je to procjena boli i savjetovanje s obitelji kako da se primjeni terapija bola. Vrlo je važna suradnja s liječnicima obiteljske medicine, procjena dehidracije na terenu, davanje infuzije, rješavanje problema doziranja terapije, a na samom terenu svaki je slučaj specifičan. Surađujemo i s liječnikom obiteljske medicine koji je provodio terapiju do tada i pratio proces liječenja - kaže liječnica, članica mobilnog tima Ivana Del Vechio Hlevištajn.
- Da je bilo za odabir, teško da bih odabrala baš palijativu. Teško da bi čovjek odabrao baš ovakav posao, jer koliko god je smrt prirodna, svi želimo tu tabu temu zaobići. Mene je u palijativu doveo moj životni, ali sada, nakon stečenog iskustva, ne bih se mijenjala - dodaje sestra u palijativnom timu, Ana Stanišić koja je prije ovog posla prošla i teren, patronažu, rad u ambulanti, no nekako se najviše pronašla ovdje. – Naši pacijenti su najčešće oni od kojih su svi drugi digli ruke, sami su svjesni da su u teškoj situaciji i kada im pružite pomoć, njima to puno znači. To i mene ispunjava u ovom poslu.