Prikazujem sadržaj po oznakama: 14 lipnja obilježava se Međunarodni dan zabrane prijevoza živih životinja Tisuće kilometara žeđaju, gaze jedna po drugoj, ranjene i u agoniji bolova

Kroz hrvatsku luku Rašu životinje se brodovima otpremaju u zemlje gdje ih kolju bez omamljivanja  -

Na putovanju brodom od Rumunjske do Somalije, čak 13 000 ovaca izgubilo je svoje živote. Iscrpljene, dehidrirane i izgladnjele, nisu izdržale agoniju višednevne plovidbe prema klaonici. U znak sjećanja na njihovu bolnu smrt, svakog 14. lipnja obilježava se Međunarodni dan zabrane prijevoza živih životinja. 

„Taj datum simbolizira sav očaj i brutalnost koji se kriju iza komada mesa, iza šalice mlijeka, iza sustava koji živa bića svodi na brojke i kilograme. Toliko života izgubljenih u tišini, bez svjedoka, bez osvrtanja, bez zastajanja društva da pogleda u oči tragediji koja se krije iza transporta živih životinja”, ukazuje Tamara Bing  iz udruge Prijatelji životinja.

Pojašnjava da transport živih životinja traje danima, ponekad i tjednima: „Procjenjuje se da više od šest milijuna životinja godišnje putuje dulje od osam sati. Putuju tisućama kilometara bez odgovarajućih uvjeta, hrane, vode i odmora. Tijekom puta izložene su ekstremnim vremenskim uvjetima – ljeti vrućinama iznad 48 °C, zimi smrzavanju. Na granici, životinje znaju čekati i po deset sati. Nagurane, mnoge životinje pritom budu pregažene. Velik broj životinja satima umire od strašnih ozljeda u neprekidnoj agoniji bolova, a da im nije pružena veterinarska pomoć.”

Luka Raša – hrvatska točka srama
U Hrvatskoj, simbol tog okrutnog sustava je luka Raša, jedna od glavnih europskih luka za ukrcaj životinja s farma na brodove koji ih odvoze u zemlje Afrike, Bliskog istoka i Azije. Tamo ih ubijaju na živo u brutalnim ritualima. Raša je postala zloglasnom nakon što su 2019. godine u javnost izašli prizori mučnog ukrcaja životinja na brodove, snimani od 2015. godine. „Fotografija bika obješenog za nogu na dizalicu, kojeg vlastita težina vuče prema dolje dok mu pucaju kosti, nije incident, već standard industrije. Gladne, žedne, ranjene, posrnule i iscrpljene, životinje tjeraju da se pokrenu nasiljem, elektrošokerima guranim u anus i palicama”, ističe Bing mučne činjenice.

Nasilje nad životinjama postalo je legalizirana rutina
Kaže da je taj put često prikriven i nevidljiv, ali neodvojiv dio života svake životinje u prehrambenoj industriji. Transport je tek jedno poglavlje njihovih života obilježenih bolom, stresom i iskorištavanjem.

Stoga Prijatelji životinja upozoravaju: „Neprepoznate u životu i smrti, životinje čije se tijelo razmjenjuje kao roba, žive u društvenim pukotinama – gotovo nevidljive i nepostojeće. Dio okrutne istine odvija se iza visokih zidova farmi, u mračnim kamionima i na pučini mora, daleko od očiju javnosti, zato što bi pogled na stvarnost kod mnogih izazvao otpor. Ipak, završetku te iste okrutnosti svjedočimo svakodnevno, i to u trgovinama, restoranima, na tanjurima. Nasilje nad životinjama postalo je legalizirana rutina.”

Suosjećanje na tanjuru: otpor koji počinje obrokom
Iz udruge Prijatelji životinja pozivaju sve da biraju suosjećanje nad navikom i život nad proizvodom: „U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja, često zaboravljamo da civilizacijski napredak ne postoji bez etičkog propitivanja naših svakodnevnih praksi. Nikada nije kasno okrenuti se suosjećajnijem izboru.” Više informacija nalazi se na www.prijatelji-zivotinja.hr.