Tragičnom ishodu prometne nesreće sinoć oko 22:15, nakon izlijetanja Audija A3 s državne ceste DC-22 između Orehovca i Guščerovca, u kojoj su poginuli mladići od 22, 26 i 29 godina, kumovali su jak udarac u betonski prilaz preko uzdužnog odvodnog kanala i nevezivanje sigurnosnim pojasom
Autor: prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić
Foto: Screenshot Prigorski.hr
Što znači ‘cesta s nula zvjezdica za sigurnost po EuroRAP-u’, europskom programu za procjenu sigurnosnih značajki cesta? Za školsko objašnjenje zainteresirane bi trebalo odvesti na državnu cestu DC-22 između Orehovca i Guščerovca, poprište stravične nesreće u kojoj je su sinoć oko 22:15 poginula tri mladića (22, 26, 29) te kazati: “To je to!”
Nesreća se desila na opasnom zavoju, u kojem je brzina zbog oštećenog kolnika ograničena na 40 km/h, a na dolaznoj putanji cesta je ravna i s blagim padom, pa omogućava razvijanje velikih brzina. Problem je i što je u konkretnom zavoju, na kritičnom mjestu, kolnik poprečno nagnut pogrešno, prema vanjskom dijelu.
Krajnje neodgovorni vozač vozio je Audi A3 prevelikom brzinom, teško kršeći članak 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, usto brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti (članak 51. st. 1) te je vozilom izletio s ceste. No sve to nije trebalo rezultirati trostrukom tragedijom.
Dodatni su problemi bili što najmanje dvije osobe u automobilu nisu bile vezane sigurnosnim pojasom (članak 163. st. 1) i što se nakon izlijetanja vozilo zabilo u gornji dio mosta i ogradu preko uzdužnog kanala uz cestu, izazvavši teška oštećenja i velike inercijske sile, uslijed kojih su nevezane osobe u automobilu izletjele iz karoserije, a sve su zadobile smrtonosne ozljede.
Cesta treba “opraštati pogreške”, a ne masakrirati osobe u vozilima, kao u konkretnom slučaju. Navedenu se prometnicu može nazvati Cestom koja zove smrt, na kojoj se već dogodio niz teških i tragičnih nesreća.
U Hrvatskoj je stotine kilometara cesta s ovakvim pogibeljnim zonama izlijetanja, na kojima godišnje gubimo desetke života. Stoga bi na prometnicama gdje postoje takvi pogibeljni kruti objekti u zonama izlijetanja trebalo postaviti zaštitnu ogradu, pred zavoje dodatnu signalizaciju i vibracijske trake. Na kraju ravne i spuštajuće (!) dionice korisna bi bila radarska kamera (ovo je školski primjer lokacije na kojoj je treba postaviti). Da smo sve to napravili, ne bismo izgubili tri mlada života.
Sve to nimalo ne amnestira krajnje neodgovornog vozača, koji je brutalno kršio prometne propise. Istraga će pokazati i je li, zbog velikog prekoračenja brzine, bila riječ i o kaznenom djelu Obijesne vožnje, K.Z. Članak 226.), te je li bilo dodatnih negativnih utjecaja na sigurnost vožnje – alkohol, nedozvoljene supstance…
No u svakom je slučaju vozač bezobzirno i brutalno kršio prometne propise, znajući da nema praktički nikakvog rizika da bi bio uhvaćen u prometnim prekršajima i kažnjen.
U konkretnom je slučaju, dakle, zatajila pasivna sigurnost (kad se nesreća desi da posljedice budu čim manje) – nevezivanje sigurnosnim pojasom i loše zaštitne značajke ceste. No, nesreću je izazvala kompromitacija aktivne sigurnosti: višestruko kršenje prometnih propisa, prvenstveno veliko prekoračenje dopuštene i prilagođene brzine, jer je vozač, na lokalnoj dionici, dobro znao da je izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje – nula!
Ova užasna tragična nesreća ukazuje na nužnost sljedećih mjera:
1. Povećati izvjesnost kažnjavanja postavljanjem radarskih kamera na svim opasnim dionicama i u naseljima.
2. Kaznu za nevezivanje sigurnosnim pojasom (čl. 163. st. 8) povećati sa 130 na 260 eura.
3. Na dionice, poput DC-22 između Orehovca i Guščerovca, treba postaviti uspornike i/ili zaštitne ograde, a svako buduće postavljanje betonskog prilaza ili armiranobetonskog mostića preko uzdužnih odvodnog kanala uz prometnice treba biti moguće jedino nakon dozvole stručnih tijela.