Treba napustiti strategiju prometne sigurnosti temeljenu na jednakim udjelima u krivnji za nesreće, vozača, vozila i prometnica (3 x 33 posto) te se fokusirati na kontrolu ponašanja vozača i povećanje izvjesnosti kažnjavanja za prometne prekršaje. Usto treba ukazivati da su, teoretski sigurnija, vozila s pogonom 4×4, zbog povećanja samopouzdanja vozača i poticanja na jurnjavu, u vožnji često nesigurnija od klasičnih
Autor: prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić
B. B.: Koliko moraš voziti da pogineš u ovom autu? Dobro da nije ubio nekog sa strane
… komentar je čitatelja, objavljen na Index.hr, tragične prometne nesreće, u kojoj je jutros oko 00:50 u Osijeku, u ulici cara Hadriana kod skretanja za Remizu, nakon izlijetanja sportskog crossovera BMW X6 te udara u drvo i rasvjetni stup, poginuo vozač, a četvero putnika bore se za život.
Zanimljivo i poučno: nesreća se dogodila na istom mjestu gdje su početkom 2020., također u izlijetanju BMW-a poginule tri osobe, a po sličnom je obrascu 2011. na autocesti A1, vozeći upravo BMW X6, stradao nogometaš Drago Gabrić.
Poučni su i sljedeći komentari:
C. G.: Znam taj dio ceste. Zavoj kojega običan vozač može bez problema savladati sa 80 km/h. U tom zavoju s Clijom prođeš sa 70-80… ovaj je dobro stisnuo gas da se pokaže.
T. M.: Ograničenje je 50. Sapienti sat. Ovako završavaju oni koji tvrde da se “bez problema može 70-80… ili malo više”. Ide vrč na vodu, dok se ne razbije. Svi vi koji vozite onuda 70-80 kršite propise i ugrožavate i sebe i druge.
Velika oštećenja stabla i rasvjetnog stupa te 2,3 tonskog crossovera BMW X6 s pogonom 4×4, koji se u njih polubočno zabio, usto teške posljedica (vozač poginuo, četiri putnika se bore za život) ukazuju da je krajnje neodgovorni 46-godišnji vozač teško prekršio Zakon o sigurnosti prometa na cestama, ne prilagodivši brzinu uvjetima, čl. 51. st. 1 i vozeći prebrzo u naselju, čl. 53. st. 4 ili čak st. 3, koji implicira i da je, izvjesno (… vozeći brzinom koja prelazi 50 km/h iznad dopuštene u naseljenom mjestu…), počinio kazneno djelo Obijesne vožnje u cestovnom prometu, Kazneni zakon, čl. 226.
Istraga će pokazati je li činjenici da je on jedini izgubio život na mjestu nesreće pridonijelo nevezivanje (lažno vezivanje) sigurnosnim pojasom, što je ‘frajerski’ u BMW-u te je li bilo drugih štetnih utjecaja na sigurnost prometa: alkohol, zabranjene supstance, korištenje mobitela…
U objašnjenju ove užasne, ali predvidive nesreće (noć vikenda, mladi vozač u brzom BMW-u ‘dokazuje’ se suputnicima i okolini…) dobro može poslužiti poznata poslovica, koju ćemo reinterpretirati:
Zašto je vozač BMW-a vozio tako pogibeljno brzo? Zato što je mogao! Zato što se nimalo nije plašio da može biti kažnjen.
Bi li tako vozio kroz Ljubljanu? Naravno da ne bi!
To je bit koja treba poslužiti za povećanje sigurnosti na našim cestama.
Tko zna koliko puta prije je vozio pogibeljno, drastično kršeći prometne propise i da ova vožnja nije završila teškim udarcem u stablo i rasvjetni stup (srećom u izlaznoj putanji nije naletio na pješake, bicikliste), sve bi prošlo nezapaženo. Dakle, temelj strategije prometne sigurnosti treba postati povećanje izvjesnosti kažnjavanja. No, to je tek druga od tri pouke koje treba izvući iz ove tragične nesreće:
1. Na sigurnost u cestovnom prometu utječu tri bitna čimbenika: vozač, vozilo i prometnica. Nažalost, u Hrvatskoj prevladava stav, kojeg definiraju utjecajni ‘stručnjaci’ da sva tri čimbenika utječu s po 33,3 posto. Ta kriva pretpostavka iz koje proizlazi pogrešna strategija sigurnosti, odnosno mjere koje poduzimamo, vidljive su i na ovoj mjeri. Naime, dobar vozač bi i u najnesigurnijem automobilu i na skliskoj nezaštićenoj prometnici, dosljedno poštujući članak 51. stavak 1 (prilagodba brzine uvjetima na cesti i stanju vozila) sigurno prošao, koliko god puta treba. S druge pak strane ni najsigurniji automobil (BMW X6), niti dobra prometnica u dobrim uvjetima vožnje ne mogu pomoći ako vozač drastično krši prometne propise, kao u konkretnom slučaju. Realni su utjecajni udjeli na sigurnost vožnje: vozač 85 posto, cesta 10 posto i vozilo 5 posto.
2. U Hrvatskoj imamo solidnu cestovnu infrastrukturu, jednu od najboljih u regiji (premda ima mjesta i potrebe za poboljšanjem), a sustav kontrole tehničke ispravnosti vozila na tehničkim pregledima pod nadzorom CVH je najbolji u regiji i na razni njemačkog i austrijskog, pa stanje ispravnosti voznog parka, usprkos visoke prosječne starosti vozila (14,5 godina) nije loša. Stoga se, u svrhu poboljšanja sigurnosti prometa na cestama treba posvetiti povećanju izvjesnosti kažnjavanja, unapređenjem sustava nadzora vozača (radarskim kamerama koje bilježe sve teške prekršaje) i poboljšanju stanja u pravosuđu.
3. Pogon na četiri kotača (4×4) teoretski je sigurniji nego na dva (2×4), jer se vučna sila, koja smanjuje i ograničava iskoristivo bočno trenje za upravljanje i stabilnost, raspoređuje na sve kotače. Zbog toga je pri istoj brzini vozilo s pogonom 4×4 (poput BMW X6 iz današnje nesreće) stabilnije, odnosno brzinska granica proklizavanja u zavoju u usporedbi s pogonom 2×4, malo se povećava, pa vozač stječe pogrešan, neutemeljen osjećaj da kotači dobro prianjaju. Ali, kad vozilo potom prokliže, čini to naglo, bez upozorenja, preko svih kotača te se pri toj povećanoj brzini potpuno gubi kontrola upravljanja i dinamička stabilnost, a vozač, čak i ‘profesionalac’, potpuno je bespomoćan. To se dogodilo i u Osijeku.
Taj su fenomen prvi put istražili njemački stručnjaci 1982., analizirajući prometne nesreće u kojima su sudjelovali Audi 100 (s prednjim pogonom) i Audi 100 quattro (s pogonom 4×4). Statističkom analizom došli su do zaključka da je među teškim nesrećama 18 posto modela 4×4 nego s prednjim pogonom. Zaključili su da je to zbog povećanja samopouzdanja i neutemeljenog osjećaja sigurnosti, koji potiče brzu vožnju te štetne procjene da s pogonom 4×4 mogu manje ulagati u dobre i zimi zimske gume. Dakle, automobile s pogonom 4×4 treba voziti jednako oprezno i na jednako dobrim gumama koa i s pogonom 2×4.