Tragičnu jučerašnju nesreću na autocesti A1 Zagreb-Karlovac, iza odmorišta Desinec, u kojoj je zahuktali tegljač, bez kontrole, skrenuo na zaustavnu traku, usmrtio pješaka, potom se zabio na kombi, zaustavljen uz samu zaštitnu ogradu, usmrtivši još tri osobe, a pet teško ozlijedivši, skrivio je vozač, koji je zbog pospanosti, korištenja mobitela, trećeg razloga ili kombinacije navedenog, u kritičnom razdoblju, izgubio kontrolu nad tegljačem. Ali, otvara se i pitanje odgovornosti direktora tvrtki, vlasnika oba vozila…

Kombi koji je jučer otkazao na 19. kilometru autoceste A1 od Zagreba prema Karlovcu, mogao je otkazati u tunelu, na nadvožnjaku autoceste…, gdje nema zaustavnih traka, ili u nepreglednom zavoju, vijaduktu državne ceste D1.

Kod kvalitetno i redovito održavanih vozila, čak i starijih, rizik pucanja remena (zbog pohabanosti i/ili utjecaja kvarova drugih komponenti – blokiranja ležajeva, kontaminiranja uljem i rashladnom tekućinom, pohabanosti remenica…) je zanemariv, samo što kod održavanja takvih vozila po tvorničkim specifikacijama cijena servisiranja eksponencijalno raste sa starošću vozila, pa mnogi štede na tehnologiji servisiranja i rastežu servisne intervale, često i drastično...

Jedino dobro u toj tragičnoj situaciji je što je vozač kombija parkirao na najsigurniji mogući način, dijelom na travi, a dijelom na zaustavnoj traci te upalio četiri žmigavca. Loše je što potom, sa svim osobama iz kombija, nije napustio rizično, pogibeljno područje te što nisu preko zaštitne ograde prešli u sigurno. Ovo je sada skupo plaćena škola za sve koji se ubuduće budu našli u sličnoj situaciji.

Primarno je neosporno kriv vozač tegljača, a svakako treba uključiti i sekundarnu odgovornost direktora tvrtki, vlasnika tegljača i kombija. Treba “prečešljati” radni status, osiguranje potrebnih radnih uvjeta i poštivanje uredbe o vremenima rada i odmora vozača tegljača, kako bi se razlučila subjektivna i objektivna odgovornost te da vozač tegljača ne bi odgovarao i za ono za što je, možda, odgovoran i kriv direktor tvrtke.

U prvi plan treba staviti i direktora tvrtke koja je radnike poslala u starom kombiju Volkswagen T4, koji se proizvodio od kraja 1990. do početka 2003., s tko zna koliko kilometara “na leđima” te kako i gdje održavanim, očito u lošem, zapuštenom stanju. Problem je u starosti i održavanju gospodarskog vozila, koje je, temeljem oba kriterija, na poslovni zadatak autocestom upućeno u nepouzdanom stanju.

Vjerojatnost pucanja remena u vožnji, vozila redovito održavanog po tvorničkim specifikacijama, je zanemariva. Kod kvalitetno i redovito održavanih vozila, čak i starijih, to se ne događa, praktički, nikada, samo što u slučaju održavanja, po tvorničkim specifikacijama, cijena servisiranja eksponencijalno raste sa starošću. Stoga  mnogi štede na tehnologiji servisiranja i rastežu servisne intervale, često i drastično…

Pukao remen koji pokreće alternator, klima uređaj (ako je ugrađen), pumpu rashladne tekućine? Vjerojatno znate da on mnogima povremeno zuji, a to je zato što se umjesto originalnog remena, potpune pouzdanosti, ugrađuje tko zna kakav jeftini, najčešće kineski, izrađen od lošijih materijala, upitne izvedbe i bez potrebne preciznosti.

Proizvodni troškovi takvih su i 90 posto niži nego kod originalnoga (!), a prodaju se po 50 posto nižoj cijeni uz, naravno, velike provizije prodavačima. Toliko o “isplativosti” za one koji ih kupuju i ugrađuju. Problem je što takvi nemaju nikakvu konstrukcijsku rezervu (redundanciju) za slučaj prekoračenja servisnog intervala, a mogu puknuti i prije.

A remen može otkazati zbog pohabanosti i otkaza drugih dijelova/sklopova iz sustava (najčešće posljedice neodržavanja): blokiranja ležajeva, pohabanosti remenica, kontaminacijom motornim uljem i rashladnom tekućinom… Ipak, na servisu mnogi štede i to biranjem najjeftinije tehnologije servisiranja (rezervnih dijelova i servisera) te rastezanjem, preskakanjem servisnih intervala.

Kod gospodarskih vozila važan je i stalni nadzor stanja voznog parka, kako ne bi bili upućeni na poslovni zadatak neispravni! Ako vam je danas natekao zub ili su zatajili bubrezi zbog kamenca, tumora…, jasno je da ste jučer bili od toga bolesni i da niste pravodobno obavili potreban pregled!

Kombi koji je jučer otkazao na 19. kilometru autoceste A1 od Zagreba prema Karlovcu, mogao je otkazati u tunelu, na nadvožnjaku autoceste…, gdje nema zaustavnih traka, ili u nepreglednom zavoju, vijaduktu državne ceste D1.

Zbog toga bi trebalo detaljno analizirati povijest servisiranja kombija Volkswagen T4, “pročešljati”, prvenstveno poštivanje propisanih servisnih intervala i tehnologije servisiranja. Kada je, gdje i kako zlosretni kombi servisiran? Time se otvara posredna odgovornost vlasnika tvrtke i Pandorina kutija dobro poznate “servisne kaljuže” u hrvatskom cestovnom prometu.

Usto, kao i kod vozila za taksi službu, trebalo bi uvesti starosni limit na vozila u gospodarskom prometu, najviše na 12 godina, ali i smanjiti davanja, razmjerno sigurnosnim i ekološkim značajkama.

autor teksta prometni stručnjak dr. sc. Željko Marušić