Prikazujem sadržaj po oznakama: dokumentarni film

RAMSKA ZAJEDNICA POŽEGA PREDSTAVILA DOKUMENTARNI FILM -

 POŽEGA – U novo uređenoj dvorani sv. Terezije Avilske Ramska zajednica Požega organizirala je svečano predstavljanje dokumentarnog filma „Oteto djetinjstvo“ autora mr. sc. don Pave Crnjca. Film je vrijedno i originalno svjedočanstvo u kojemu autor dočarava potresne priče više stotina ljudi iz Rame koji su u ratnoj oluji 1942. i 1943. godine kao malodobna djeca bili prinuđeni napustiti rodni dom te se rasuti diljem tadašnjeg svijeta. Neki su se od njih poslije rata vratili svojim domovima, a znatan dio ostao je u domovima kod novih obitelji po kontinentalnoj Hrvatskoj, u Zagrebu, zagorju, Moslavini i Slavoniji.

Požeština je više puta naseljavana sa stanovnicima iz Ramske doline i tog dijela BiH pa je stoga posebno emotivno primljen ovaj film u prepunoj dvorani, a među gledateljima bilo je i živih svjedoka koji su kao djeca sudjelovala u tom egzodusu, ali i u filmu. Među gledateljima je bilo i dosta potomaka i obitelji iz kojih su odlazila djeca u akciji prehrane tih ratnih godina 2. Svjetskog rata.

- Ovo je dokumentarni film koji je snimljen ove godine a radnja se događa u Rami i Zagrebu i okolici. To je Rama iz 1942. i 1943. a djeca koja su išla na prehranu dolazila su u ta područja na prehranu. Oni su tu ostali do 1946. i 1947., a neki su se udomili i ovdje potpuno ostali. Djeca su otišla zbog strašne tragedije koje se tamo dogodila 1942. godine kada su Talijani koju su tamo bili okupaciona vojska zatražili pomoć od četnika da prognaju partizane. Međutim četnici nisu tražili partizane nego su izravnavajući neke stare račune ubili oko 1150 ljudi, uglavnom očeve iz obitelji u tim selima. Djeca su gledala tu tragediju, neke obitelji su imale i po desetoro djece koja su ostala bez hranitelja. Tu se našao jedan dobar čovjek, narodni zastupnik u hrvatskom saboru, Nikola Kovačević, koji je organizirao tu djecu i putem specijalnog željezničkog transporta iz Bugojna i iz Rame tu djecu preko Sarajeva prevezao djecu do zagreba. Možete zamisliti da je te ratne 1942. išao konvoj djece – priča don Pavo Crnjac potresnu priču koja ga je inspirirala da snimi dokumentarni film u kojemu se morao nositi i s vremenom jer godine koje su prošle neminovno su odnijele dio tih sudionika kojih je sve manje.

U Zagrebu je također bila velika humanitarna kriza, nije bilo mjesta više u dječjim domovima jer je bilo djece i s Kozare i drugih mjesta, pa su djeca u organizaciji nadbiskupa Alojzija Stepinca primana po župama i domovima. - On je pozvao sve župnike i župne Caritase da oni ponude dobrim ljudima koji mogu primiti koje dijete. On je na taj način rasporedio svu djecu u 56 župa od Zagorja do Slavonije. nastojalo se da se djeca jednog prezimena smjeste u jednom mjestu. O tome se nešto znalo i prije, ali se tek sad zaista otkriva, pa i kada sam ja u državnom arhivu otkrio kartoteku sve djece koja su dolazila na prehranu. Na žalost tu kartoteku su prilikom suđenja Stepincu koristili i kao dokaz da je on tu djecu prekrštavao, jer je tu bilo i pravoslavne i muslimanske djece. U kartoteci je bilo ukupno zavedeno oko 28.000 djece u tom ratnom periodu u kojoj sam ja našao djecu iz Rame – priča don Crnjac, koji sebe predstavlja kao svećenika porijeklom iz Rame koji je u Zagrebu od 1956. godine. Završio je Teološki fakultet a u Rimu filozofiju i magistrirao. Bio je profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u zagrebu 18 godina. Izdao je nekoliko knjiga a dugo se bavio istraživanjem sudbina djece iz Rame, putovao po cijeloj Hrvatskoj pronalazeći žive sudionike, što je rezultiralo i snimanjem ovog dokumentarnog filma.

Tekst/foto: Vladimir Protić

LZD VILA VELEBITA ORGANIZIRALA PROMOCIJU -

 POŽEGA – Lička zavičajna udruga Vila Velebita iz Požege organizirala je za sve Požežane a posebno one ličkog porijekla promociju dokumentarnog filma Nade Prkačin – Nikad se nisu vratili. Film govori o stradanju stanovnika Like, posebno sela Boričevac u početcima Drugog svjetskog rata, te pojašnjava zašto se ti protjerani i izbjegli stanovnici nisu nikada vratili u svoje selo.

- Film je rađen zato što sam ja primijetila da se u Hrvatskoj opet počela stvarati jedna antifašistička klima, što je čudno, jer fašizma više nema. Htjela sam vidjeti što se to krije iza hrvatskog antifašizma, a tražila sam odgovore na pitanja koja nisam našla u Domovinskom ratu koji mi se činio posljedica. Ja sam tražila uzroke. tražeći jedan od uzroka, pronašla sam u 27. srpnju 1941. godine kad sa dogodio tzv. antifašistički ustanak. kad pogledate dokumentarac, onda shvatite da tamo nije mogao biti antifašistički ustanak jer tamo nikakvih fašista nije bilo. Bili su samo Talijani koji su pomagali partizanskim i četničkim jedinicama. Ono što se tamo događalo je da su zapravo bili prognani ljudi iz hrvatskih sela koji se ni nakon sedamdeset godina nisu vratili nazad. Za nepovjerovati je, ali ni dan danas nitko se nije vratio svojoj kući, u selo Boričevac, nedaleko od Srba – istakla je autorica filma, Nada Prkačin, koja dodaje da je takvih sela bilo više, ali da je njen predmet filma selo Boričevac, jedno prelijepo selo koje je imalo 2.000 stanovnika i bilo u punom naponu. Oni su izbjegli stradanja poput susjednih sela, nitko nije poginuo, ali su svi vidjevši što se događa napustili selo koje je u potpunosti zapaljeno i nikada se nitko više nije vratio u to selo. – Zapravo nije mogao, nije imao gdje – kaže autorica, a i sve pokušaje netko je uspješno spriječio.

Trudila se da napravi dobar film koji neće puno koštati, jer je rađen u maloj produkciji Laudato televizije koja je još u nastajanju, ali se nada da će publika to prihvatiti. – Ovaj film je odlično prepoznat, pokazale su to prve projekcije u prepunim dvoranama, a posebno kod mojih pravih Ličana. Završavam upravo jedan film koji će u ožujku biti prikazan, a već sada sam na pola puta sa poslom , obzirom da dolazi 70-obljetnica Bleiburga. Vjerujem da ću do 15. svibnja kada je obilježavanje obljetnice taj film biti gotov, koji će biti naš posjetnik da se dogodila i ta velika tragedija hrvatskog naroda za koju nikada nitko nije odgovarao. Svi mi smo dužni podsjetiti da zločin nikada ne zastarijeva, jer krivci su sada već svi pod zemljom, no bar u onom moralnom smislu netko treba reći tko su krivci, bar naglas reći. Film o Bleiburgu je već rađen, no moj aspekt Bleiburga je zapovjedna odgovornost. Tko je kriv za Bleiburg, Britanci koji su bili tamo ili partizanske jedinice. Koja je krivnja vlasti NDH, svih koji su mogli nešto napraviti a nisu, a tamo su stradali toliki ljudi – istakla je Nada Prkačin u požeškom Gradskom kazalištu u Požegi gdje je održana projekcija filma.

Tekst/Foto: Vladimir Protić