Prikazujem sadržaj po oznakama: Kulen

Premda četiri od pet potrošača kaže kako zna što su to autohtoni ili tradicijski proizvodi, dobar dio njih pogrešno u ovu skupinu ubraja i domaće brendove robe široke potrošnje

Da u području podizanja svijesti potrošača o autohtonim proizvodima još uvijek ostaje mnogo toga za napraviti pokazalo je anketno istraživanje koje su na reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika, proveli magazin Ja TRGOVAC i agencija Hendal. Naime, iako 83,5% ispitanika kaže da zna što su to autohtoni proizvodi, u odgovorima na pitanje koje sve autohtone odnosno izvorno hrvatske proizvode poznaju nalazimo i tvrtke odnosno domaće brendove koji tu svakako ne spadaju.
Ipak, gotovo jedna četvrtina ili 23,8% anketiranih na prvo je mjesto stavilo kulen (slavonski, baranjski), a u "pravu" je bilo i njih 21% koji su na drugo mjesto pozicionirali pršut (dalmatinski, istarski). Na trećem mjestu je i prvi brend – Vegeta sa 16,8% glasova ispitanika, a slijede maslinovo ulje (13,8%), paški sir (12,5%), vina razna (11,3%) i sirevi razni (7,8%). Po broju glasova potom dolazi nekoliko brendova, a listu predvode Kraš proizvodi/čokolade i Podravka s podjednakih 6,5% udjela, potom dolaze Vindija (4,8%), Dukat (3,8%) i Gavrilović proizvodi (3,5%). Istovjetan broj anketiranih građana (3,5%) svoj je glas dao mlijeku kao najprepoznatljivijem autohtonom proizvodu, mandarine (neretvanske) preferira njih 3,3%, rakija šljivovica je najdraža za 3% ispitanika, dok je po 2,5% glasova dobilo ukupno šest proizvoda odnosno brendova: čipka, brašno, Franck, PIK Vrbovec, krumpir (lički) te panceta/slanina/špek. Jabuke su dobile 2,3% glasova, a pet proizvoda/brendova (Dorina proizvodi/čokolade, Faks, med, Zvijezda, šećer) zauzimaju po 2% udjela. Ovaj poduži popis zaključuju štrukli, kiseli kupus/zelje i šunka koji su uzeli po 1,8% glasova, nešto manje od toga (po 1,5%) osvojila je iduća trojka – bajadera, čvarci i prošek, dok je po 1% udjela pripalo kvartetu – sir i vrhnje, Cedevita, čokolada i smokve. Da ne poznaje niti jedan autohtoni proizvod istaknulo je zavidnih 16,5% sudionika ankete.
Stavovi su podijeljeni i kada je u pitanju prepoznatljivost autohtonih proizvoda. Tako na pitanje jesu li autohtoni hrvatski proizvodi dovoljno prepoznatljivi 48,8% ispitanika odgovara potvrdno, dok 51,2% njih smatra kako ovi proizvodi nisu prepoznatljivi.

PILOT PROJEKT PRERADE KULENA U KUTJEVAČKOJ INDUSTRIJSKOJ ZONI PET GODINA ČEKA ZAVRŠETAK  -

BJELIŠEVAC - Slavonski je kulen, uz dalmatinski pršut i maslinovo ulje, trebao biti prepoznatljiv domaći izvozni brend za zahtjevno europsko tržište. Zato je država, još prije sedam godina, donijela Operativni program proizvodnje slavonskog kulena. I to u dogovoru s proizvođačima, Udrugom 'Slavonski kulen – kulin', a za provedbu osigurala 47 milijuna kuna. Tim se novcem trebala kreditirati i potaknuti njegova proizvodnja, ali i izgradnja i povećanje suvremenih preradbenih kapaciteta. Pilot projekt za proizvodnju izvornih suhomesnatih proizvoda bila je kulenarska obitelj Hruška iz Bjeliševca. Povrat kapitalnih ulaganja još čekaju, a njihov objekt u industrijskoj zoni Kutjeva već petu godinu stoji nedovršen i prazan.

- Trebali smo biti pioniri u tome, pilot projekt za još tridesetak sličnih objekata za preradu prema europskim standardima. Vlastitim kreditom od milijun kuna i državnom subvencijom krenuli smo u taj projekt još 2007. Za godinu dana, sve je bilo pod krovom, a iz kapitalnih ulaganja trebalo ga je opremiti najsuvremenijom opremom. A onda je izišao novi pravilnik i počeli su naši problemi. Prema članku 12. novog propisa, ukoliko je projekt sufinancirala država, nemamo pravo na povrat kapitalnih ulaganja što je za nas prava katastrofa - kaže Vjenceslav Hruška koji je u izgradnju novoga preradbenog objekta u industrijskoj zoni Kutjeva krenuo prema starom pravilniku i potpuno drugačijim 'pravilima'. Unatoč obećanjima bivših dužnosnika Ministarstva poljoprivrede pa i samog bivšeg ministra Čobankovića, kapitalna ulaganja od 480 tisuća kuna do danas nije dobio. Nakon višegodišnje prepiske, čekanja, dopuna dokumentacije koju je Hruška morao doplatiti, lani pred izbore stigla je i odbijenica uz dobro poznato obrazloženje – kosi se s važećim pravilnikom.

Objekt u kojemu se na godinu trebalo preraditi 25 tona kulena i suhomesnatih proizvoda 'zjapi' golih zidova iako je odavna trebao vraćati kredit čije rate uredno stižu svakoga mjeseca. S pet puta manjom proizvodnjom na svojemu gospodarstvu, obitelj Hruška je pred zidom, na rubu bankrota.

'Zlatne' medalje i pehari za vrhunsku kakvoću i izvornost njegovih proizvoda birokraciju ne zanimaju. Ne zanima nikoga ni to što je domaća proizvodnja svinja pala na niske grane, a uvoz i dalje jednako caruje. Od donedavnih gotovo 80 svinjogojaca Požeškog kraja s kapacitetom 700 rasplodnih krmača i 6.500 tovljenika, danas ih je ostalo malo. Trebali su biti sirovinska baza za proizvodnju izvornih domaćih proizvoda poput kulena, šunki, kobasica, slanine, no od ambicioznog projekta nije ostalo gotovo ništa, ističu u Udruzi svinjogojaca.

- Pali smo na niske grane. Za samo nekoliko godina ostalo nas je tridesetak uzgajivača. Nekada smo svaki držali po 30 do 40 krmača, a sada smo na pet do 10 rasplodnih grla. Sve su to ljudi koji su uistinu pokušali spasiti i održati svinjogojsku proizvodnju, ali zadnje potpore dobili smo 2009., a u međuvremenu glavnina poticaja u ovoj je grani stočarstva ukinuta - kaže Zvonko Štimac u kojega su novi objekti za tov svinja gotovo potpuno prazni pa o ulaganju u preradu više i ne razmišlja.

Standardi koje u proizvodnji autohtonih mesnih proizvoda traži Europska unija su strogi. Dosadašnji način i uzgoj neće biti mogući, a država o tome nije pravodobno razmišljala. Iako je slavonski kulen trebao biti izvozna perjanica s oznakom izvornog, prave strategije nije bilo, upozorava Zdravko Klesinger, jedan od osnivača požeške udruge kulenara. Kaže kako mjerodavne institucije nisu pratile kulinare i proizvodnju izvornih suhomesnatih proizvoda na način kako su to činile primjerice vinogradarsko vinarske ustanove i zavodi.

Uz to nema kontroliranog uzgoja, organizirane domaće proizvodnje pa je od nekada ambicioznog projekta malo ostalo. Ne bude li više dobre volje mjerodavnih i to ubrzo, sudbina 'zlatne' kulenarske obitelji Hruška i njima sličnih mogla bi doći pod upitnik, a od izvornog slavonskog kulena kao izvoznog brenda tek jedna od dobrih zamisli bez konkretnog rezultata.

(SN)