Prikazujem sadržaj po oznakama: HPD Sokolovac

U SKLOPU OBILJEŽAVANJA 120-TE OBLJETNICE POSTOJANJA HPD-A „SOKOLOVAC“ POŽEGA -

POŽEGA - U sklopu obilježavanja 120-te obljetnice postojanja Društva, a u okviru "Planinarskog tjedna" u prostoru Društva u Ulici Matice hrvatske 13, u Požegi u organizaciji HPD-a „Sokolovac“ Požega, održano je predavanje „Via Dinarica – Put koji prirodno povezuje“.

Predavanje je održao Alan Čaplar, koji je planinarski publicist, vodič i instruktor. Urednik je časopisa „Hrvatski planinar“ i pročelnik Komisije za promidžbu i izdavaštvo Hrvatskoga planinarskog saveza. Napisao je 27 knjiga i uredio brojna planinarska izdanja, među kojima Planinarski vodič po Hrvatskoj i Planinarski udžbenik. Angažiran je kao vodič instruktor HPS-a i voditelj obiteljske planinarske grupe „Gojzeki“ u HPD-u „Željezničar“. Pročelnik je Stanice planinarskih vodiča Zagreb i predsjednik Udruge „Via Dinarica Croatia“.    

Uz velika prirodna bogatstva, cijelo dinarsko područje je bogato povijesnim i kulturnim naslijeđem, što predstavlja idealnu priliku za regionalnu suradnju među zemljama koje Dinaridi prirodno povezuju. Upravo s tom idejom nastao je međunarodni projekt Via Dinarica, kojemu su cilj unaprjeđivanje, razvoj i povezivanje potencijala Dinarskoga gorja, A kroz atraktivne fotografije ovim predavanjem predstavljene su ljepote hrvatskih dinarskih planina i međunarodni planinarski put Via Dinarica.

Tekst/foto: HPD Sokolovac

HPD „SOKOLOVAC“ U PRIGODI 120. OBLJETNICE ORGANIZIRAO POHOD -

POŽEGA - U prigodi obilježavanja 120-e obljetnice osnutka požeškog planinarskog društva HPD „Sokolovac“ na višednevni pohod u Iran danas je ispred Planinarskog kluba PLAK krenulo 11 planinara. Oni uglavnom sami financiraju putovanje, a simboličnu financijsku podršku će dobiti i od Društva. Sudionike ekspedicije, od milja nazvane „Iranci“, ispratilo je 20-ak članova Društva.

Na put su krenuli jednim kombijem i jednim osobnim automobilom prema Sarajevu odakle put Irana kreću avionom s presjedanjem u Istanbulu. Cilj im je osvojiti najviši vrh Irana Damavand visok 5761 m/nv. Inače, ovakve velike ekspedicije u HPD-u „Sokolovac“ Požega organizira u pravilu povodom značajnih obljetnica Društva, pa će slična ekspedicija vjerojatno biti organizirana 2023-e godine u 125-oj obljetnici postojanja kada će Društvo biti i domaćini Dana hrvatskih planinara.

- Osim ove ekspedicije obilježavanje 120-e obljetnice postojanja Društva odvija se u niz aktivnosti tijekom cijele ove godine, a započelo je na skupštini Društva koja je imala svečani karakter uz prigodni referat koji je pripremila i pročitala dugogodišnja tajnica i svojevremena predsjednica Društva, Kaja Bartošek. Na skupštini su neki članovi dobili priznanja Hrvatskog planinarskog saveza; brončani, srebrni i zlatni znak, a najviše priznanje Plaketu HPS-a dobio je sadašnji dopredsjednik Društva Drago Mikel – istakao je predsjednik HPD „Sokolovac“ Predrag Livak.

Svečana akademija povodom ove značajne obljetnice održati će 8. rujna u Gradskom kazalištu Požega, a dan poslije, devetog rujna, članovi HPD „Sokolovac“ domaćini su 68. Dana slavonskih planinara, kada se očekuje dolazak oko 500 planinara i ljubitelja prirode iz Slavonije, Hrvatske i susjednih zemalja.

Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska

PLANINARI POŽEŠKOG HPD „SOKOLOVAC“ PONOVNO NA PENJAČKIM IZLETIMA -

Prvi dio izleta započelo je 20. srpnja, pet članova HPD-a „Sokolovac“ dugom vožnjom do sjevera Italije, do mjesta Malga Ciapela podno najviše planine u Dolomitima Marmolade. Cilj je bio proći nekoliko atraktivnih via ferrata u blizini i obići neka od mnogih prekrasnih mjesta u Dolomitima. 

- Kako sljedeći dan nismo imali povoljnu vremensku prognozu, odlučili smo se za izlet na Secedu. Do nje smo stigli žičarom iz mjesta Ortisei/St. Ulrich. Nakon obilaska nekoliko zadivljujućih vidikovaca napravili smo pješačku turu od nekoliko sati upijajući neobične krajolike koje spajaju strme kamene litice i pitome pašnjake. 

Sljedeća tri dana proveli smo na ferratama, strmoj i zahtjevnoj Ferrata delle Trincee u neposrednoj blizini jezera Fedaia pod Marmoladom, raznolikoj i povijesno zanimljivoj Galleria del Piccolo Lagazuoi u blizini prijevoja Falzarego te kratkoj, ali ne baš laganoj ferrati Col Rodella u blizini prijevoja Sella. 

Prve dvije ferrate slijede putove kojima su se kretali vojnici u prvom svjetskom ratu i prepune su ruševina i ostataka koji svjedoče o surovosti tog rata, ali i o teškoj svakodnevici vojnika na tim položajima koji se za vrijeme rata nisu puno pomicali. Podno vrha Lagazuoi posjetili smo i muzej, a s vrha se najvećim dijelom spustili tunelom!

Iako su vie ferrate (željezni putevi) nastale kako bi vojnicima olakšale kretanje po strmim kamenim liticama, poslije rata uočena je njihova turistička i planinarska vrijednost pa se osim „starih“ ferrata uređuju i nove. Jedna od takvih je i Col Rodella koju smo prošli zadnjeg dana našeg boravka te nadopunili dužom šetnjom u blizini masiva Sassolungo/Sassopiatto – ispričali su članovi pohoda. 

Pohod na uvijek zanimljiv Triglav
- Nakon četiri dana Dolomita krenuli smo put Slovenije i Bohinja odakle je krenuo naš pohod na Triglav i gdje nam se pridružila još jedna članica društva pa nas je bilo ukupno šest.

Izlet je započeo 26. srpnja u Starim Fužinama odakle smo Kanjonom Mostnice došli do Koče na Vojah. Ujutro nastavljamo do slapa Mostnica pa sve do Vodnikovog doma na Velem polju na 1817 mnv. Tu pravimo pauzu i nakon toga nastavljamo do cilja za taj dan, Planinarskog doma Planika pod Triglavom na 2401 mnv. U prvom danu smo savladali nimalo lagan uspon od 1700 mnv. 

Sutradan se budimo prije 6 sati i spremamo za uspon na vrh Triglava. Sam uspon je tehnički zahtjevan, ali za manje od dva sata dolazimo do Aljaževog stupa. Slijedi odmor na vrhu i uživanje u prekrasnim vidicima. S vrha se spuštamo do Koče na Doliču i preko prekrasnih Triglavskih jezera dolazimo do Koče pri Triglavskim jezerima okupani kišom i ledom. Ujutro krećemo na završni spust, prolazimo kraj Črnog jezera i nakon kratkog odmora idemo dalje strmom stazom do Koče na Savici, kraja našeg trodnevnog izleta i zasluženog sladoleda – zaključuju svoj planinarski putopis članovi pohoda.

Tekst/foto: HPD Sokolovac

ČLANOVI HPD-A „SOKOLOVAC“ POŽEGA NA IZLETU -

POŽEGA - U 120. - oj obljetnici postojanja Društva, članovi HPD-a „Sokolovac“ Požega organizirali su izlet: „ NP Una, Osječenica, Bihać, Kozara“, na kojem su bili proteklog vikenda.

Polazak je bio u subotu u 4.00 sata, a povratak u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima. Na izletu je ukupno bilo 35 planinara iz 5 gradova (Požega, Slavonski Brod, Belišće, Beli Manastir, Kutjevo), i iz 4 planinarska društva (HPD „Vidim“ Kutjevo, HPD „Bršljan-Jankovac“ Osijek, HPD „Belišće“ iz Belišća, HPD „Sokolovac“ Požega), te članovi neformalne planinarske skupine „Šapice“.

- Iako je u subotu ujutro bilo hladno, u svim aktivnostima u subotu i u nedjelju pratilo nas je lijepo vrijeme, a put i planinarenje su završili bez ikakvih kvarova i povreda. Dan je svanuo u 4.30 h, a sunce nas je, nakon jutarnje magle, obasjalo u točno 6 sati i 22 minute. U točno 7.10 sati u Prijedoru pridružuje nam se naš vodiš kroz planine BiH, Marko Sarić, član PD „Klekovača“ iz Prijedora, a nedugo nakon toga zaustavljamo se na prvoj pauzi na terasi u predivnog restoranu na obali rijeke Sane. Nakon pauze preko Sanskog Mosta i Bosanskog Petrovca dolazimo u selo Kolunić iz kojeg smo trebali još par kilometara autobusom do početne točke našeg uspona na jednu od najljepših planina BiH, Osječenicu. I to dolazi do našeg prvog izazova…Utvrdili smo da autobus ne može proći do početne točke zbog obilne kiše koje je padala noć prije i zbog uskog puta. No prvi izazov smo brzo i uspješno riješili uz pomoć gospođe Biljane čija kuća je na kraju sela, koja nam je pak dogovorila prijevoz traktorom do određene točke polaska dok su oni uporni i željni hodanja krenuli prije dolaska traktora. Ovaj izazov se pokazao kao zanimljivo iskustvo za neke jer su se po prvi puta vozili u traktorskoj prikolici – ističu planinari.

U nedjelju ujutro, bez obzira na vrijeme kad su otišli spavati, ustaju se u 7 sati i 6 minuta, i prema dogovoru kreću na izlet oko 8 sati na Kozaru.

- Popeli smo se na vrhove Glavuša (793 mnv) i Mrakovica (806 mnv), i posjetili Memorijalni centar na Kozari. Nakon fotografiranja i kratke pauze spuštamo se u planinarski dom gdje nas očekuje ukusan grah. Prije ručka spremamo stvari, i nakon ručka pozdravljamo se s domaćinima i nastavljamo prema našem idućem odredištu u Nacionalni park „Una“, slap Štrbački buk, o kojem fotografije govor više od riječi.

Osim prirodnih ljepota planina BiH, uživancije, gostoljubivosti vodiča Marka i ostalih domaćina, dobrog druženja ovaj izlet će ostati zapamćen po nekim stvarima koje su se vjerojatno u našem društvu dogodile po prvi puta; vožnja traktorom, karaoke, a stariji članovi se ne sjećajuda je naše Društvo organizirano išlo na Osječenicu.

Zaključak s izleta je kratak i jednostavan: ponovilo se! – dodaju iz planinarskog društva.

Tekst: Kronika požeško-slavonska Foto: HPD Sokolovac

HPD SOKOLOVAC ORGANIZIRAO IZLET ZA ZAGREBAČKE I SLOVENSKE PLANINARE -

POŽEGA – Kako su ove godine članovi HPD „Zagreb – Matica“ nakon nekoliko godina izostanka,ove godine pohodili Papučke jaglace s punim autobusom planinara, pao je i dogovor o još jednom posjetu Požeštini. Dogovoreno je da će im organizirati dvodnevni boravak i izlet u obilasku planinarske obilaznice „Pet utvrda Požeške gore“. Sve je i urađeno ovog vikenda 24. i 25. ožujka, a osim planinara iz HPD „Zagreb – Matica“ na izlet su došli i planinari planinarskih društava HPD „Kapela“ Zagreb, PD „Železničar“ Celje, PD „Pinklec“ Sveta Nedelja, PD „Japetić“ Samobor, PD „Vinica“ Dugo Selo i PD „Zaprešić“. Prenoćili su u Planinarskom domu Lapjak, a planinari HPD „Sokolovac“ Požega pokazali su se kao izvrsni domaćini.

O izletu i obilasku pet povijesnih utvrda Požeške gore sve nam je ispričao predsjednik HPD „Sokolovac“, Predrag Livak:

- Prva utvrda na koju smo krenuli osvajati bila je Gračanica 402 m/nv, a nalazi se na obroncima Požeške gore i jedna je u nizu utvrda građenih uz nekadašnju granicu sa Turskim carstvom. Utvrda je građena krajem 14. stoljeća i zaštićeno je dobro RH. 

- Slijedeća na redu je bila Dolačka utvrda 367 m/nv ili kako ju mještani zovu turska utvrda. To je najmanja utvrda na ovom području. Prvi puta se spominje 1525. godine iako neki tvrde da je građena puno prije u 14. stoljeću.

- Viškovačka utvrda 364 m/nv, do koje je se dolazi iz mjesta Viškovci, koje se nalazi na glavnoj cesti koja nas vodi za Pleternicu. Utvrda koja je zapravo najlakša za pronaći. U mjestu se nalazi info ploča s opisom utvrde. 

- Vrhovačka utvrda 437 m/nv je bila slijedeća. Smještena je na jednom od dominantnih vrhova Požeške gore. Nalazi se iznad sela Gradski Vrhovci. Do utvrde vodi dobar put iz mjesta.

- Utvrda Gornja Vrbova 425 m/nv, posljednja i zadala nam je male izazove prilikom traženja. Do utvrde se inače može doći iz pravca sela Vrbova i Blažević dola, a mi smo došli iz pravca Crkvenih Vrhovaca.

- U dva dana je, po uglavnom mokrim i blatnjavim stazama, prijeđeno oko 46 kilometara uz oko 16 sati hoda i druženja.

Zahvaljujemo našim gostima, i nadamo se kako će se ova obilaznica koja nam je bliska i blizu, u suradnji i suorganizaciji udruge „Slavonski planinari“, u budućnosti i više obilaziti – istakao je na kraju predsjednik Livak.

Tekst/foto: HPD Sokolovac

PLANINARI HPD „SOKOLOVAC“ PROMOVIRALI PLANINARENJE I RAD DRUŠTVA -

POŽEGA – Članovi HPD Sokolovac Požega u pješačkoj zoni grada promovirali su planinarenje i rad društva u prigodi Međunarodnog dana planinara. Nije ih u tome omela niti kiša koja je padala, jer poznato je planinari kada kreću na izlet u prirodu ili pohod na planine kišu ne smatraju preprekom.

- Po peti puta obilježavamo Međunarodni dan planinara, kao osoba, kao jedinki, a u prosincu obilježavamo Međunarodni dan planina. Želimo naše sugrađane upoznati i pozvati da nas se pridruže u planinarenju, da razvijaju svoje tjelesno i psihičko zdravlje, jer planinarenje nije samo besciljno lutanje po planinama i osvajanje vrhova. Na njima i tako ostajemo samo kratko i što proje krećemo dolje, nego je to i označavanje planinarskih putova, održavanje planinarskih objekata, širenje ekološke svijesti i potrebi zaštite prirode. Planinarenje je i druženje pa pozivamo građane da nam se pridruže, da promijene svoj stil života koji nas sve više veže za računalo i tipkanje po mobitelima – istakao je predsjednik požeških planinara Predrag Livak, koji dodaje da su među prvima počeli obilježavati dan planinara a sada im se već pridružuje više društava u Slavoniji.

Međunarodni dan planinara - istinskih ljubitelja prirode

Malo je onih koji znaju da se 7. ožujka obilježava Međunarodni dan planinara. I ovim danom, kao brojnim drugima poput Međunarodnog dana planina (11. prosinca), želi se ukazati na potrebu zaštite osjetljivih planinskih eko-sustava, ali i unaprjeđenja života ljudi u planinskim zajednicama.

Kao i oceani i vlažne šume, planine su nužne za život, zauzimaju oko petinu svjetskog kopnenog područja i osnovni su životni oslonac čak desetini ljudske populacije. Sadrže bogate resurse pitke vode, energije i biološke raznolikosti.

Masovniji planinarski pokret nastao je u 19. stoljeću, a prvi planinarski pothvati razumijevali su isključivo kretanje prirodom, za razliku od današnjih širokih aktivnosti koje se protežu od planinarstva i alpinizma do speleologije i orijentacije u prirodi.

Planinarenje je na prvom mjestu način i stil života, a nakon toga i niz aktivnosti. Osnovni motivi za planinarenje jesu čovjekova želja za vječnim kretanjem, upoznavanjem prirode, prostora i novih ljudi, osvajanjem novih vrhunaca, potreba za ravnotežom i zadovoljstvom.

Istinski ljubitelji planina cilj i sadržaj planinarenja vide u užitku, spajajući time fizički i duhovni rast.

Na štandu u pješačkoj zoni članovi HDP „Sokolovac“ pozvali su sugrađane da se upišu u planinarsko društvo i pridruže se njihovom radu i brojnim izletima tijekom godine.

Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska

36 PLANINARA OSVOJILO PLANINU VLAŠIĆ -

BIH - Protekli vikend, 36 planinara HPD-a „Sokolovac“ proveli su u susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Cilj putovanja bio je odlazak na Vlašić i njegov najveći vrh Paljenik na 1942m/nv.

- Iako se u planinarstvu voli koristiti riječ „osvajanje“, u ovom slučaju riječ je preteška za pitomu planinu kao što je Vlašić.

 Vlašić se izdiže svojom prirodnom jednostavnošću i gostoljubivošću. Planina koja pogoduje svima: planinarima, biciklistima, sportašima, paraglajderima, ribarima, ljubiteljima prirode. Ugodna u svim godišnjim dobima udaljena je 28 km od Travnika.

Planinari su bili smješteni u novom planinarskom domu „Paklarske stijene“ na nadmorskoj visini od 1509m/nv. Dom koji još službeno nije niti otvoren, pa ni završen, ali opskrbljen svime što je potrebno. Ovo je jedini dom u regiji na ovoj nadmorskoj visini gdje se može doći asfaltiranom cestom s dvije trake. Od doma se može hodati na razne staze. Prema Paljeniku najvišem vrhu Vlašića 1942m/nv, Vlašićkoj gromili 1919m/nv, vrhu Pavao 1808m/nv, ili recimo do Devečana koji su na 1760m/nv.

Pri dolasku slijedio je uspon upravo na najviši vrh Paljenik. Konstantan uspon trajao je oko sat i po vremena do doma „Jusuf Pečenković“ na Devčanima. Još toliko je bilo potrebno do samoga vrha ali blažim i ravnijim dijelom. Planinari su se vratili u „Paklarske stijene“ prije mraka gdje su domaćini prirediti tradicionalni specijalitet, bosanski lonac.

Drugi dan slijedila je kraća tura do kapelice Gospe Snježne koja se nalazi dva sata hoda od doma u prelijepoj borovoj šumi. Planinari su odmor potražili iznad kapelice na jednom od najljepših vidikovaca na Vlašiću.

Na povratku prema Požegi posjetili su Travnik. Posebna čast je bila vidjeti rodnu kuću jedinog dobitnika Nobelove nagrade za književnost na području bivše Jugoslavije, Ive Andrića. Kuća je od 1974. godine je preuređena kao Memorijalni muzej u sastavu Zavičajnog muzeja Travnik.

Uz čevape, kahvu, rahatluk planinari su se oprostili od Bosne ponosne, puni lijepih planinarskih slika i pričica. Vodič ovog zanimljivog izleta bio je Frano Barišić koji je od Društva dobio veliku kvačicu za vođenje i organizaciju - rekla je Kroničar Društva, Snježana Poljak.

PLANINARI HPD SOKOLOVCA -

POŽEGA – Planirani HPD Sokolovca iz Požege najmanje jednom godišnje organiziraju izlete u nepoznato, a ove godine odradili su tri takva izleta i to na Krndiju, Psunj i Dilj goru. Njihov osvrt na izlete u nepoznato prenosimo u cijelini, sa nekoliko fotografija.

Iza sebe smo ostavili tri izleta u nepoznato. Nepoznatu Krndiju, Psunj i Dilj goru. Spoznali smo kako nije potrebno osvajati najviše vrhove tih planina da bismo rekli kako smo nešto postigli, ali smo spoznali kako je itekako potrebno zaći u nepoznato. Neutabano. Nemarkirano. Iako je Vallis Aurea okružena lancem od pet povezanih planina, svaka je na svoj način posebna i različita.

1. izlet - Krndija (2.4.)
Krndija je šumoviti istočni nastavak Papuka, s Kapovcem (790 mnv) kao najvišim vrhom, i naš prvi izlet u nepoznato. Gore u šumu, dolje u polje, gore uz žičanu ogradu, dolje kroz guštu šumu. Potoci, livade, šikare, šuma, vinogradi, polja, mnoštvo raznog bilja, vidikovac... Konstantni usponi, silaženja, preskakanja, pridržavanja... Krndija nas je iscrpila do iznemoglosti, ali nam je pružila prekrasne poglede na kutjevački kraj, te mnoštvo smijeha.

2. izlet - Psunj (30.4.)
Psunj je šumovita, najviša slavonska gora (Brezovo polje 984 mnv). Za razliku od Krndije, Psunj je bio mnogo opušteniji. Skupljajući razno ljekovito bilje, fotkajući prekrasne orhideje, dolazimo do vidikovca, gdje pravimo piknik na travi, uz ugodnu toplinu sunca. Shvaćamo kako smo se previše opustili nakon što se spuštamo dalje kroz šikaru, šumu, kupine, koprive, borovice, potok i blato, no izlet ipak završavamo odmorom na prekrasnom zelenom imanju.

3. izlet - Dilj gora (18.6.)
Dilj gora je prostrana, ali i najniža gora u središnjoj Slavoniji, najpoznatija po svom jedinstvenom prirodnom jezeru, Sovskom jezeru. Ovo je bio izlet gdje se fotići i mobilni aparati nisu ispuštali iz ruku. Od samog prekrasnog Sovskog jezera, do bilja i životinjica koje susrećemo cijelim putem, pa preko vidikovca i prekrasnog pogleda.

Iako različite, ovim trima planinama zajednička je raznolikost i nepredvidljivost reljefa. Zaključak ću ponoviti: svaka planina zaslužuje svoj tzv. izlet u nepoznato. Sve što smo mi znali je ime planine na koju idemo. Ništa više. Nismo išli markiranim i uređenim stazama, kojima su prošle već stotine i tisuće planinara, nismo se penjali do nekakvih spomenika i starih gradova, utvrda, poznatih objekata, nismo išli do planinarskih domova ni kuća, niti smo osvajali kojekakve vrhove. Neki će se zapitati; pa koji je smisao izleta onda?

Upravo u tome, jer ništa od toga nismo radili. I upravo tako smo osjetili kako planina diše, koja je njena posebnost, osobitost, ljepota, te zamijetili svaku biljku i životinju koja se ondje nalazila.

Prepustili smo se svom vodiču, pustili mozak, dušu i tijelo na pašu/planinu, i samo hodali, kud nas nepoznato odvede. I to nepoznato se itekako pamti.

Tekst: Ivana Pavičić Foto: HPD Sokolovac

U organizaciji HPD-a Sokolovac, 34 planinara iz Požege, Slavonskog Broda i Kutjeva uputilo se prema vrhovima omiljenog i svima dragog Velebita. Smještaj je bio u planinarskom domu Vila Velebita u Baškim Oštarijama. Nakon samog dolaska i kratke okrijepe krenuli su na svoj prvi uspon u trajanju od četiri sata prema Sadikovcu 1.286 mnv. Sadikovac je jedan od najljepših velebitskih vrhova, lako dostupan s dva vrha i prostranim travnatim sedlom.

Drugi dan su penjali Metlu 1.288 mnv i Ljubičko brdo 1.320 mnv. Nešto slabiji penjači su imali svoje šetnje i hodanje po manjim usponima uživajući u prirodi ličkoga kraja. Za sve planinare svakodnevno je bio organiziran odlazak na plažu u Karlobag što je bilo vrlo relaksirajuće za umorne noge.

Najteži usponi bili su treći dan, ali opet po izboru, sposobnostima i mogućnostima. Tako da su neki hodali samo Premužićevom stazom, a drugi su se odvaži i penjali koji vrh. Najteži uspon je bio Bačić kuk 1.304 mnv koji je najviši i najsjeverniji kuk u nazubljenom nizu Dabarskih kukova. Sam vršni dio je vrlo uzak, a uspon na njega zahtjevan. Uz pomoć sajli i klinova uspjelo se popeti šestero planinara. Prije toga su penjali Visibabu 1.160 mnv i Budakovo brdo 1.317 mnv. Ova tura koju je pohodilo osam planinara bila je prilično naporna. Hodalo se dvanaest sati s minimalnom količinom vode.

Zadnja večer u domu bila je upriličena uz ličku janjetinu, velebitsko pivo i planinarske glasovne sposobnosti. Planinari su na povratku posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu i špilju Samograd na brdu Grabovača.

Glavni vodič ovog četverodnevnog izleta bila je iskusna dugogodišnja planinarka HPD-a Sokolovac, Marina Maras. U zahvalnost dobroj i uspješnoj organizaciji planinari su joj uz pomoć najmlađe planinarke Petre Lovrić upriličili i pjesmu.

Tekst: Kronika požeško-slavonska Foto: HPD Sokolovac

VELIKA - Članovi HPD-a „Sokolovac“ Požega proteklog su vikenda uspješno odradili prvu radnu akciju ususret tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji Papučki jaglaci, koji se ove godine održavaju po 35. puta.

Bilo je tu i krčenja, sadnje cvijeća, pranja podova i stakala, košnje, uređen je okoliš objekata PD Lapjak i PK Trišnjica. Na Trišnjici su okrečene prostorije, a dopremljeni su i madraci koji će poslužiti za noćenje planinara. Dom je detaljno uređen i spreman za prihvat na noćenje prijatelja planinara iz HPD-a „Vitez“ iz Viteza. Za ovu radnu akciju bio je rekordan odaziv jer se skupilo čak 46 članova Društva, a sljedeća radna akcija je u subotu, dan prije održavanja Papučkih jaglaca.